Marketing
U zajedništvu je naša snaga
Možda se sjećate one priče o ocu, koji je sinovima zorno pokazao kako će biti nepobjedivi ako se udruže i budu složni. Pružio im je jedan štap i rekao im da ga slome. Bilo je to jednostavno. Od prve. Zatim im je dao 2 takva štapa. Prelomili su ga ali malo teže. Tri štapa su s mukom slomili, jedva jedvice. A četiri? To je bilo nemoguće slomiti. Pa eto, dragi sinovi, ako se i vi budete tako udružili i prianjali jedan uz drugoga, nitko vas neće moći slomiti - to je bila očeva pouka.
Toga primjera sam se sjetila razmišljajući o koristi i prednosti udruživanja u molitvene vijence. Sotona lako uništi jednu obitelj, ali teže će uništiti jednu zajednicu kao što je Molitveni vijenac. Svaki dan se na svaku osobu i na svaku obitelj slijevaju molitve i žrtve više tisuća molitelja. To je naša snaga.
Neki dan zove gospođu Anu jedna zaplakana majka i moli za molitvenu potporu za svoju kćerku. Saznala je da joj jedva punoljetna kći živi nemoralno i da se kani odseliti k dečku. Pitam Anu, da li joj se nekad netko obratio i zamolio molitvenu pomoć za svoju obitelj, zato što dijete ne ide na župski vjeronauk ( a mi ga često i sami u tome podržavamo, jer" i tako već ima vjeronauk u školi"), što nedjeljom dugo spava (" pa nek se odmori bar jedan dan") , poslije piše zadaću i nema vremena da ode na misu, što dijete laže ( "to nije nikakv grijeh"), ogovara, psuje, dugo gleda televiziju (koliko puta mi zajedno s njim gledamo nemoralne filmove pune nasilja i seksa jer" to je samo zabava, da se čovjek malo opusti"). Ne, nije ju nikad netko molio da se moli za to. To se više manje smatra "normalnim".Naše obitelji počnu kukati tek kad se kuća ruši. Ali "mali" grijesi pripremaju teren za još veće grijehe i nemoral. Zašto sada plakati kad se kći seli k dečku, kad smo to svaki dan s njom gledali u našem narodu tako obljubljenim meksičkim i inim sapunicama ? Ipak, razumijemo suze te majke i molit ćemo za njenu kćer i obitelj. Treba moliti za obitelj, ali treba moliti i u obitelji. Svakodnevno i zajednički. Blago onima koji su to započeli dok su djeca bila mala i nikad nisu prestali.
Zadivio me primjer jedne majke. Nakon što je ostala udovica, morala se sama skrbiti za svoju djecu. Odlučila je da će svaku noć ustajati u 3 sata i jedan sat provesti moleći za svoju obitelj. Nakon toga bi se vratila u krevet. Ona si neće morati ništa predbacivati. Učinila je najviše za svoju djecu što je mogla!
Post je objavljen 08.09.2007. u 21:10 sati.