Joj dragi moji super je bilo jučer na svadbi. Sve je bilo prekrasno. Od same ceremonije vjenčanja u crkvi u pa sve do tulumarenja do ranih jutarnjih sati.
Ludnica u kući prije vjenčanja je protekla sasvim dobro, stan je bio krcat ali se dalo izdržati sa svim tim ljudima kod kuće. Svi su pohvalili moje bež odijelo koje zbilja u kombinaciji sa mojom tamnom puti izgledalo savršeno. Stavit ću kad dobijem slike sa svadbe ovdje da možete vidjeti. Posebno me se dojmilo što samo vjenčanje nije započelo standardnim zvukovima "ta ra taraaaaa" kada su moja sestra i moj stari hodali prema oltaru nego je zbor u kojoj pjeva i frendica od moje sestre pjevali "Vjeruj u ljubav" što je zbilja bio bolji odabir a i ljepše je sve to skupa izgledalo. Nisam plakao ali su mi se oči zasuzile na kraju vjenčanja kada je zbor počeo pjevati poznatu "Oh, Happy Day". Tada su mislim sve koji su bili u crkvi pukle emocije. Zbilja je bilo dirljivo i lijepo. Bez ikakve zamjerke. A sestrina vjenčanica je izgledala predivno. Naime, nije to bila standardna vjenčanica nego je donji dio bio kao normalna šira vjenčanica a gornji dio je bio crveni korzet. Bolji spoj nečeg standardiziranog i modernog nisam nikad vidio u životu. A pogotovo na svadbi. I vjenčanicu ćete imati prilike vidjeti. A moram pohvaliti i moju frendicu koja mi je bila pratnja na vjenčanju. Izgledala je zbilja prekrasno i na prvi pogled dok je prilazila crkvi ju nisam uspio ni prepoznati. Svaka čast: frizura, haljina, šminka - sve je bilo savršeno. Poslije vjenčanja smo krenuli i na proslavu. Prostor je bio lijepo uređen, ali sam pomislio prvi put kad smo ušli unutra da će biti malo mjesta za plesati. Ali nije. A u to smo se uvjerili i ja i frendica. Iako bi mi radije čagali na neke modernije ritmove, bilo je tu i nekih dobrih brzih klasika na koje smo se strgali. I ko za vraga, svaki put kad smo mi izašli na floor, frend od staraca koji je snimao svadbu stalno je snimao nas jer smo se zbilja opustili kad je krenula mjuza. Što se tiče komada na svadbi - bilo ih je. Ne previše ali dovoljno da su meni zapeli za oko. Ja i frendica smo stalno komentirali jednog slatkog mladog konobara koji je par puta poslužio i nas. Dečko je zbilja bio presladak. A bilo je i simpatičnih dečki koji su bili frendovi od mladoženje i koji su svako malo nekakvu konverzaciju započinjali. Eto, zbilja jedna ugodna atmosfera i savršeno vjenačnje. Ne mogu biti zadovoljniji. Drago mi je da je sve dobro prošlo i zbog mojih staraca koji su svjesni da će im to biti jedino vjenčanje njihove djece. Drago mi je i zbog sestre jer je našla savršenog muža koji je voli i koji je spreman na kompromise i toleranciju a to je u braku najvažnije. Bez toga i propadaju toliki brakovi u današnje vrijeme te mladi zbog toga danas niti ne shvaćaju instituciju braka kao nešto korisno, potrebno i logično. Uključujući i mene.
Post je objavljen 08.09.2007. u 17:51 sati.