Ipak sam se vratio u svoju grobnicu kako bih dočekao sljedeći dan.Pun samopouzdanja,legao sam u lijes i sušao govor prirode..Neopisivo sam volio zimu.Moje najdraže godišnje doba.Volio sam ju zbog njene nepodnošljive hladnoće,tame,ponekad kiše i nevremena koje nam je priuštavala.Nisam shvaćao smisao topline po ljeti i onog blještavog sunca i takvu masovnu gužvu.
Ujutro sam se lako digao,jer nisam spavao.Kao vampir,ne mogu spavati samo na jedan dan tj. kraće vrijeme.Ako zaspem,spavati ću više desetljeća ili pak-stoljeća.Noći sam uglavnom provodio sjedeći u mraku i razmišljajući.Uistinu,mislim da u svom životu previše razmišljam uzalud.
Istog sam trena napustio grobnicu.Znao sam da je blizu,osjećao sam to..Mirisao sam to u zraku.Prošao sam šumskim putem.Hitro sam hodao tom gustom šumom tražeći dvorac.Izašao sam na neko poznato mjesto.Gledao sam ga,no nisam ga prepoznavao.Ugledao sam vranu koja je kriještući sletjela na klupicu..
-To je to!
Moja klupica i groblje,a nešto dalje u brdu se protezao naš veliki dvorac.Ali sve je bilo vrlo zapušteno,ono nekoć predivno groblje trenutačno je bilo prljavo,zaraslo te uopće ružno za gledati.Nisam mogao vjerovati kako nešto tako lijepo može vrlo lako preokrenuti smisao riječi u ružno.Samo jednom pogreškom vampiri su unakazili naše staro groblje..A ja sam svo to vrijeme spavao....
Popeo sam se putem do dvorca i stao ispred ulaza.Za oko mi je sasvim slučajno zapeo grm ruža koji,sjećam se,prije nekoliko stotina godina nije bio tu.Toliko trnja oko nje,a ona se sama bori sa njma iako su dio nje.Kao da se ne kontrolira..A još je tako žarko crvena.Pitam se,kako joj uspjeva?
Ogledao sam se kada sam se uspeo po stepenicama do glavnih,ulaznih vrata.Ja sam se još nadao živoj duši iako sam u sebi znao da je uzaludna nada.Otvorio sam vrata...
Sve je bilo crno,tamno i neuredno..Razočaranje!Sva moja nada i trud,opet padoše u vodu.
Crne,poderane tapete naprosto su vrištale za uređenjem,stari stol i stolice nasred dvorane u kojoj smo nekoć svi zajedno večerali sada nemirno škripe od starosti i očaja.
U kutu su se pak nastanila lijepa bića,paukovi,koji su već dovršili svoj dio posla pletući mreže mržnje.
Popeo sam se škripavim stepenicama na vrh u svoju sobu.Netaknuta.Još je tamostajao onaj stari veliki ormar,moj trenutno prašnjavi krevet,prljavi sag i ogledalo veličine jednog prosječnog čovjeka.
Pokraj njega sam ju ugledao..Moja miljenica,moja ljubav.Moja violina.Bila je to jedina stvar koju sam uistinu obožavao.Uzeo sam ju onako prašnjavu u ruke i jednim sam ju potezom očistio.Zasvirao sam kao što dugo nisam,bila je to još ona moja prepoznatljiva melodija.Svaka ptica bi čak plakala,svakom čovjeku je slamala srce ta jaka pjesma..Na svih sam ostavljao dojam svirajući,svi su mi se divili,jer ona je zbilja od mene radila stručnjaka za sviranje.
Najednom,usred sviranja začuo sam buku.Naglo sam prekinuo i okrenuo se.Ugledao sam ju kako mi se smješka.Djevojka još uvijek nepromjenjena..Akala..Bila je krhka ali i jaka,ona je polu vampir,polu čovjek...
Skinula je odjeću.
Okrenuo sam se prema njoj,ali nisam reagirao.Samo sam stajao i nakratko pogledao u njeno razgolićeno tijelo ali sam brzo maknuo pogled sa nje.Nisam ništa poduzimao.Nisam ništa ni pokušao poduzeti.Kao da uopće nisam bio ondje.Osjećao sam pomalo neugodnost.Krenula je prema meni,ali ja sam automatski krenuo tri koraka u nazad.Nisam znao što mi se uistinu dešava,kao da me strah pogledati u nju.
-Danger,netreba te biti sram,pogledaj me samo..- rekla je zavodničkim glasom i podigla mi glavu.Sada sam gledao ravno u njene plave krupne oči.Vidio sam..Vidio sam patnju i bol u njenim očima,ali to mi trenutno nije bilo važno.Nije mi bilo uopće važno koliko je propatila.Ništa mi nije bilo važno,samo sam htjeo nju.A imao sam ju..Svoje lijepe i nježne ruke obavila je oko mog vrata te mi dotakla lagano kosu.Uhvatio sam ju oko struka(pomalo sa oklijevanjem) i upravo se tada upustio u žestoku igru.
Prislonio sam svoja usta na njen vrat i samo čekao njeno dopuštenje.Zapravo,nije mi bilo važno,žudjeo sam za njom te ju ugrizao.Svoje je nokte zabola duboko u moju kožu na leđima i uz to me raskrvarila,ali nisam obraćao pozornost na krv,stojećki sam ju ljubio.Nismo izustili ni jednu riječ...
Dok me ljubila osjetio sam kako mi otkopčava košulju,bilo je očito,skidala me.Odgurnula me na krevet i legla na mene.Prošla je laganim dodirom svoje ruke od mog vrata,preko prsa i trbuha.Da,usjepjela je,naježio sam se.Tada smo se samo mogli prepustiti našim strastima.
***
Sljedeće sam se jutro probudio u plahti.No nešto nije valjalo,kako sam ja uspio uopće zaspati?Samo sam se okrenuo na drugu stranu.Nisam zapravo bio svjestan toga što se jučer desilo.Zatekao sam Akalu pokraj sebe koja je opako zurila u mene i zlobno se smješkala.
-Što?!?- zaprepastio sam se ugledavši ju pored mene
-Ah..Taj život... – počinjala je,-Nekada nas može dobro prevariti,zar ne?
-Što radiš u mom krevetu?!?-živčano sam ju pitao
-Isto što sam radila i sa drugima!Ah,ta divna noć,i ti se ne sjećaš?!?
-M...Molllim??-s sada me još više zaprepastila,-Kako sam uspjeo zaspati?
-Popio si Callisius,sasvim je normalno da od takvog otrova zaspeš...-zlobno se nasmijala
-Dala si mi Callisius?!?!?-gotovo se zatresao cijeli dvorac.
-Što sam mogla,treba ukrotiti ovakvo biće kao što si ti!
Nisam mogao vjerovati u ono što sam čuo...Ne,ja to definitivno jučer nisam htjeo..To nisam bio ja!To je bila jedna velika pogreška..Prevelika da bih ju mogao ispraviti..Nemoguće..Ovo se definitivno nije smjelo desiti.
Akala je uvijek bila poznata kao dobra zavodnica...Bila je vampir strasti te imala puno sposobnosti kojima se služila da zavede što veći broj plijenova.Nažalost,plijen joj nisu bili samo ljudi i životinje,već i njena vrsta,naša vrsta-vampiri.To je bilo nedopustivo,Anđeli tame su ju proganjali ali nikada ju nisu uspjeli dokrajčiti.Ona je bila,mislim,jedini vampir koji im se uspjeo oduprjeti.No,bio sam veliki sretnik pošto je Akala samo tako uspjela svakog vampira ubiti prve provedene noći.To me i začudilo,zašto mene nije pokušala ubiti?
-Zašto Akala,zašto?!? –derao sam se očajno...
-Pa recimo ovako dragi ljubavniče.Postoji više razloga.Prvi bi bio onaj koji je bio očit:sam si to htjeo.
-NE!-prekinuo sam ju ali ona me ignorirala
-Drugi bi razlog bio žudnja.Danger...Ti dobro znaš da smo mi stvoreni samo kako bismo bili zajedno,jer smo isti.Ja varam i ubijam a ti samo ubijaš..Nije li to isto?Obadvoje smo brutalne ubojice..
-Nikako...Prestani!Ja nisam ubojica!
-To sada kažeš,kada si ih poubijao na tisuće i naprosto se umorio i zasitio te prestao ubijati pa si sada kao nevin?Da samo znaš koliko je ljudi umrlo zbog tebe...Ja sam nula naspram tebe dragi.Zato te poštujem..Jer si mi uvijek bio kao brat,moj ljubavnik kojega sam prevarila.Nije mi bilo u namjeri..Ali znam da sam ja tvoja neproboljena ljubav,tvoj svijet,tvoj pakao.
-Ti si nitko i ništa!Obična varalica.Ne želim te,ne trebam te!!Ti si samo višak u mom životu!
-Znači tako ti meni vraćaš...Nakon svih ovih godina..
-Da,nakon svih ovih godina boli i laži!Tvoje neuzvraćene ljubavi.Kako ne razumiješ?Ja sam druga osoba.
-Ti nikada nećeš biti druga osoba!!! –zaderala se a oči su joj poprimile onaj opasan oblik.
-Čudi me što me nisi ubila...
-Da sam znala da si ovakav,odmah bi te ubila!!Ali ipak..Samo sam ovo napravila kako bih provjerila tvoju inteligenciju..Tvoju naivnost..Vrlo si lako pao na moju foru.U životu ti neće biti lako..Trebaš me Danger..Edwarde..
-Rekao sam ti nešto..Kad nešto kažem,teško da ću se predomisliti..Nikada te nisam trebao..
-Ali ja sam samo htjela da zajedno zavladamo svijetom..Pogledaj ovu ljepotu novog doba,pogledaj što nam je pred nosom!Bila sam spremna podijeliti svoj svijet sa tobom..
-Tvoj svijet je jadan!Samo prazna zemlja bez plodova!Podzemlje sa mrtvacima..Prave ljepote svijeta nikada neće imati gospodara..Svog vlasnika..One su svačije,ali nikako ne tvoje.Nitko neće vladati,mi nemamo kralje,gospodare,careve ili gospodare,mi nismo niti ikada hoćemo postati robovi..
-Vidjet ćemo dragi –uozbiljila se
-Samo još jedno-kloni me se!!Nestani,vječno..Ne trebam tvoje laži!
-Ako tako želiš.Ove sam riječi zapamtila.Kad-tad ću ti zatrebati,u najgorim situacijama,ali tada..Tada će biti prekasno.. – tihim je tonom rekla i istog trena nestala..Maknula se iz mog života-zauvjek
sljedi dio-zadnji plijen
Post je objavljen 08.09.2007. u 15:47 sati.