Prasnula sam u smijeh. Podrugljiv smijeh, koji je neupitno dokazao Amandi da joj ne vjerujem niti jednu jedinu riječ...
''Što je smiješno, budalo?!'', povika ona. ''Shvaćaš li ozbiljnost situacije?''
Duboko sam udahnula, misleći da ću se na taj način lakše prestati smijati. ''Amanda, molim te!'', rekoh, odmahujući glavom. ''U životu sam čula svakakve budalaštine, ali ovakvu...''
''Ali, Maggie, istina je! Lujiza želi ubiti Voldemorta!'', tvrdila je i dalje.
Nisam ništa rekla. Sjela sam se na rub stola i uzdahnula, dok mi je moja sestra upućivala čudne poglede. Očajne poglede. Izgledala je kao da me preklinje. Kao da me preklinje da joj vjerujem. Kao da je potpuno sigurna u to da što govori... Nisam nikako mogla dokučiti što se dešava s njom.
''Dobro, pretpostavimo da je tako'', rekoh naposlijetku. Promijenila sam položaj na stolu i prekrižila noge. ''Njih dvoje se vole, zar ne? Zašto bi onda naša mama htjela ubiti našeg tatu?''
Oči su joj bljesnule. ''Tvoja mama, kako ju ti zoveš, je najobičnija lažljivica! Ona ga ne voli. Samo se pretvara, jer želi moć! Zar ne shvaćaš?! Ona ne voli nikog osim sebe!'', viknu Amanda s mržnjom.
Prekipjelo mi je. Nisam ju više mogla slušati. Nisam mogla trpiti da tako govori o Lujizi. Nisam mogla, jer sam jednostavno znala da to nije istina. Nije mogla glumiti. Nije ga mogla lagati punih dvadeset godina. Nije sve mogla biti laž. Znam da nije. Zar je svaki zaljubljeni pogled koji mu je uputila bio lažan? Zar je onaj sjaj koji se pojavljivao u njezinim očima bio odraz pohlepe za Moći? Zar je cijela ta priča bila samo farsa rođena iz njezine želje da bude najveća i najmoćnija među crnim čarobnjacima?
Ne. Naravno da ne. Nije mogla biti...
''Daj prekini! Otkud ti te glupe ideje?!'', zavrištala sam na Amandu.
''Elaine mi je rekla'', priznala je naposlijetku. ''Ona...''
Pljesnula sam rukama. ''Naravno! Elaine!'', nacerila sam se. ''Prvo kažeš da ju mrziš, a onda je odjednom savršena teta i vjeruješ joj?''
''Nisi fer! Nemaš pravo...'', počela je.
Našu prepirku su prekinuli ubrzani koraci koji su se približili spavaonici. Prije no što sam išta uspjela reći, vrata su se treskom otvorila i unutra su utrčale Haley i Alexis.
''Maggie, Amanda...'', zaustila je Haley preplašeno, naslonivši se na zid. Skoro da sam mogla čuti ubrzane otkucaje njezinog srca.
Podigla sam obrvu. ''Haley. Što je bilo?'', upitah mirno.
''Kelly Joan...'', reče Alexis. ''Mrtva je. Pronašli su ju mrtvu blizu WC-a Plačljive Myrtle.''
Amanda je prekrila usta dlanom. ''Oh, Bože!'', zavapila je. ''Kako? Što se desilo? Tko ju je ubio?''
''Lakše malo s tim pitanjima!'', povika Alexis. Potom je duboko udahnula i sjela se na stolicu preko koje je bila prebačena moja pelerina. ''Naime, u WC-u smo vidjele profesore okupljene oko Kellyna mrtvog tijela. Nismo uspjele čuti što govore, jer je McGonagallica počela njuškati naokolo, a svi znamo da ona ima bolji njuh od svake životinje.''
''Zato smo morale pobjeći'', dopuni ju tiho Haley, čije je blijedo lice polako poprimalo zelenkastu boju. ''Ovo je sigurno Andreinino djelo'', zaključila je Amanda, nakon nekoliko minuta tišine. ''Sigurno je otkrila da je Kelly bila Izdajnica.''
''Slažem se'', reče Alexis. ''Prošle godine je ubila Ginny Weasly i Nevillea Longbottoma. Ima li taj njezin teror kraja?''
Haley je izduvala nos u svoj prugasti rupčić. ''Ne vjerujem da je Andreina ta koja ubija učenike. Čini mi se da to rade neki od njezinih mladih sljedbenika u Hogwartsu'', pretpostavila je.
Nisam odgovorila. Ni ja ni nitko drugi... Moja sestra i moje prijateljice su djelovale potreseno, budući da su se poprilično dobro slagale sa Kelly Joan Slytherin otkako je ona odstupila iz redova Andreininih sljedbenika i odlučila pomoći nama. Niz Haleyino lice su se čak i slijevale suze. A ja? Ja nisam osjećala ništa. Ni trunku tuge. Ni trunku boli. Bilo mi je potpuno svejedno, premda smo se često družile. Čak smo i planirale ove godine skupa slaviti rođendan, pošto je njezin trebao biti par dana prije mog. Ali, ipak me nije bilo briga...
***
Osvanulo je još jedno jutro. Jutro trinaestog listopada. Jutro petka trinaestog. Iz nekog razloga, nismo imali nastavu. Iz tog istog razloga, Dumbledore je objavio da se svi učenici i nastavnici okupe u blagovaonici dva sata ranije nego obično. Iz nekog razloga, djelovao mi je prilično uznemireno, baš kao i svi ostali profesori. U njegovim očima nije bilo ništa izuzev straha. Strah u očima Albusa Dumbledorea?, zapitat ćete. Strah u očima ''najvećeg čarobnjaka od svih''? Uprkos panici koja je zavladala među učenicima kad je objavio da se u Hogwartsu desilo još jedno ubojstvo, nisam mogla odoljeti a da mu se posprdno ne nasmiješim. I znala sam da me je vidio. Znala sam da je primijetio kako ga gledam. No, to mi uopće nije smetalo...
''Andreina Slytherin je ponovno napala'', nastavi Dumbledore. ''Kao što znate, ovo je već treći put da je ubila učenika u Hogwartsu. Mjere opreza su jače nego ikad prije, i moram vas sve zamoliti da se jako dobro čuvate. Ne znamo kad bi se nešto ovako opet moglo desiti.''
''I ne znamo tko bi mogao biti sljedeći'', dodala je Elaine zagonetno.
Draco i ja smo se zbunjeno pogledali. Što je to trebalo značiti?
***
''Maggie, mislim da večeras nećeš moći do Zabranjene šume'', rekla je Leni, dok smo sjedile na jednoj klupi u blizini Hagridove kolibe skupa sa Roxy i Melody. Kiša je i dalje padala, ali nas je gusta krošnja drveta zaštitila od njezinih blagodatnih dodira. Ne skidajući pogled sa vlažne zemlje, sklonila sam pramen kose koji mi je pao na lice.
''Naravno da ću moći'', odgovorila sam.
Roxy me je sumnjičavo pogledala. ''Ali, Dumbledore je naredio da svi učenici budu u krevetu do 22 h'', podsjetila me je.
''Roxxane Taylor Kaylie Kent, otkud ti ideja da ja slušam ono što Tikvomir Glupanović govori?'', nacerila sam se. Prekrižila sam ruke i uzvratila joj pogled.
Melody se ustala. ''Možda bi ovaj put bilo dobro da ga poslušaš'', reče ona uznemireno. Nervozno se premještala sa noge na nogu, dok joj je duga smeđa kosa poigravala na krilima hladnog vjetra.
I ja sam se ustala. ''Možda, ali sad je najvažnije da odnesem horkrux Voldemortu i Lujizi'', odgovorila sam odlučno, dodirnuvši pismo u džepu svoje pelerine. Dok su me moje prijateljice gledale sa strahom i čuđenjem, krajičkom oka sam spazila McGonagallicu kako nam prilazi.
''Vas tražim, Riddleova'', prosiktala je, prišavši mi.
Nasmiješila sam se. ''Zašto, profesorice?'', upitah.
''Merry Knowles i Amelia Dippet su upravo otišle iz mog kabineta'', procijedila je kroz zube. ''Ispričale su mi da ste jutros na najgori mogući način ismijavali njihovo podrijetlo.''
''Jesam, pa što?'', odbrusila sam, prisjećajući se tog događaja koji se zbio poslije doručka. Naišla sam na te prljave mutnjakuše, Merry i Ameliu, i nisam se mogla suzdržati da im ne kažem nekoliko riječi.
McGonagallica me je i dalje ljutito promatrala. ''Gospođice, ovaj put ste pretjerali. Reći nekome da ne zaslužuje živjeti zbog mješane krvi doista je užasno'', pametovala je. ''Vaš mali ispad će koštati Slytherin 25 bodova.''
''Nije me briga'', prosiktala sam. ''Stojim iza svojih riječi.''
Ljutnja na njezinom licu se u trenu pretvorila u strah. Strah pomiješan sa prezirom. Bez ijedne izgovorene riječi, okrenula se i otišla natrag prema zidinama Hogwartsa, ispraćena mojim podrugljivim pogledima.
***
''Znači, ipak ćeš im dati pismo?'', upitala je Amanda tiho, dok me je gledala kako se spremam krenuti na večerašnje okupljanje smrtonoša. Moja sestra je ležala na svom krevetu, Haley i Alexis su već spavale, a ja sam stajala pred ogledalom i vezivala svoju dugu kosu u pletenicu. No, kad sam zaključila da ličim na totalnog idiota, raspustila sam kosu.
''Da'', rekoh krotko. Stavila sam kukuljicu preko lica i uputila se prema vratima, ali mi Amanda nije dopustila da odem.
''Stani!'', povikala je, potrčavši k meni.''Maggie, ne smiješ...''
Prekinula sam ju. ''Slušaj, ti ideš sa mnom. Jedino ćeš se tako uvjeriti da te je Elaine prevarila i da je Lujiza vjerna Voldemortu'', rekoh joj.
Nastavit će se...
P.S. Ovom prilikom se moram ispričati što vam prethodnog tjedna nisam komentirala postove, ali, kao što sam već rekla, nisam imala vremena otići do internet caffea. Čitala sam ih kod kuće offline, pa nisam uspjela komentirati pošto mi je internet užasno spor. Nadam se da se ne ljutite na mene. Idući tjedan sam jutarnja smjena u školi, pa ću se potruditi da češće idem na internet, a onda me opet nema tjedan dana. Ali, samo da znate, ja vas sve redovito čitam iako ne stignem odmah komentirati. Moj novi post, btw, dolazi u srijedu ili u četvrtak.