Ona priča o mom nekadašnjem najboljem prijatelju o čemu sam pisala u 2 prošla posta dobila je svoj epilog. Ne baš najbolji kraj prijateljstva. Baš kada sam mislila da se stvari malo smiruju između nas, pokušao me je pokopati. Više mu samo izdavanje nije bilo dovoljno. Sad me je htio skroz upropastiti. Ne znam samo što je time htio postići, možda je mislio da ću se predomisliti ako mi bude nanosio štetu pa će mi biti isplativije da se pomirim s njim. Ne znam... Ne mogu naći objašnjenje za to što mi radi. Uglavnom, i ovaj put novac kao pokretač svega, upleo je svoje ruke. Ono što je nekad bilo divno prijateljstvo sada se samo vrti oko novca. I najbolji prijatelj će te pokušati upropastiti samo zbog novca. Ali kako sam ja naučila, poučena prošlim iskustvima, da pravi prijatelji ne postoje, počela sam gledati na svijet materijalistički kao i svi drugi. To je zadnje što sam htjela od sebe napraviti, bila sam od onih koji misle da novac nije važan i da ima nekih drugih vrijednosti koje se cijene kod čovjeka. Ali sa takvim načinom razmišljanja ljudi te samo gaze... Treba biti okrutan i pokvaren jer samo takvi uspijevaju u životu...
Post je objavljen 08.09.2007. u 10:54 sati.