Kako ne shvačaš da te jebeno volim...Ni više ni manje nego jebeno...Volim te dok hodaš,volim te dok spavaš...Volim svaki dio tvoga tijela,volim tvoje oći u maglama sivim...
Volim tvoje meke usne kada klize po mojem vratu....I po usnama..Kada si me nježno ljubio i držao u svom zagrljaju tih jebenih 60 sekundi činilo se kao viječnost...Voljela bih da sam zauvijek ostala u tom tvom zagrljaju,ali ne...Ti si mi slomio krila i zauvijek ugasio onaj plamen života koji je živio u meni...Sada više ne...Nemam razloga za život...Bez tebe sve mi je crno....Nikako ne mogu pronači onaj plamen koji gori a negdje je duboko duboko u mojoj duši...I nikako da moje srce pronađe put do oslobođenja...Pitala sam se zašto...Ali sam shvatila...Zbog tebe....Zbog tebe sve mi je crno i zbog tebe želim umrijeti zato što te ne mogu imati...Voljela bih te samo jednom za kraj poljubiti i zagrliti...Osjetiti te tvoje meke usne i nježan zagrljaj,ne tražim puno zar ne?????Sječaš li se one divne večeri kada smo bili skupa..Jedna jedina večer učinila je da te zavolim...I volim te još i sad,ali si me povrijedio i slomio mi krila iako nisi toga svijesan....Volim te,često sam ti to govorila,ali nisam dobila odgovor...Samo tišinu....Sada kada sam sama trebam nekog tko će znati tko sam ja,baš kao što si ti znao...Još ga tražim,ali sumnjam da ću ga naći...Zato što si ti moja jedina želja i tebi sličnog neću naći jer si ti jedinstven i zaključan u jednom predivnom dijelu moga hladnog tijela...Samo da mi se vratiš,to je moja jedina želja u životu koko bi vratila onaj plamen koji je gorio samo za nas dvoje...dok mi ponovo ne slomiš krila...
Post je objavljen 07.09.2007. u 21:00 sati.