Mladi mjesec… iznad nas… tama oko nas. Ljudi u crnom, crne krugove rade. Mi se nježno ljubimo u mraku, osjećam kako ti krv struji žilama. Kako ti srce iskače iz grudi. Poželim ga uzeti. Usisati ti ponešto krvi. Osjetiti kako tvoja krv struji i mojim žilama. Želim se zauvijek vezati za tebe, da nam je samo Mjesec svjedok tome. Jedino što razbija tamu su tvoje predivne plave oči. U meni se javlja neka vrsta ljubomore i sebičnosti, poželim ih imati. Ali opet ne želim. Bit će mi dosta tvoja krv, koju ću isisati iz tvog srca. Odjednom vrisak. Prestrašiš se. Zašto? Obožavam taj vrisak u potpunoj tišini, koji struji i razbija zrak. Samo se nasmiješim i nesvjesno iz grudnjaka izvadim svoj žilet. Privučem te k sebi i lagano ti razrežem kožu. Krv. Tvoja krv… poližem je. Ali to mi nije dovoljno. Želim da i moja krv poteče poput tvoje. Razrežem se. Krv…. Poteče. Prislonim te uza sebe i pomiješam krvi. Sada sam konačno zadovoljna. Ne puštam te. Ne želim te sada izgubiti. Ti ni ne slutiš tko sam ja zapravo. Ne želim da to saznaš, te te ne smijem ispustiti iz zagrljaja. Zauvijek smo vezani. Nisi ni svjestan. Ali možda jednom budeš. Kažem možda. Osjećam kako nam se krvi miješaju. Sada poželim dotaknuti ti srce, držati ga na dlanu, jer ne mogu tebe držati tako. Ali nešto mi govori NE!!!! Te odustajem. Daleko smo od svih. Znam da ćeš jednog dana završiti kao i svi drugi prije tebe, ali oni su završili prvu noć sa mnom. To ne želim tebi. Jer sada imam tvoju krv. Ne želim te još izgubiti. Možda jednog dana, ali ne večeras, dok je mladi Mjesec iznad nas. Dok još jedan vrisak razbija tišinu. Ne… previše si mi se uvukao u krv, u žile. Ležimo na travi, jedan pokraj drugoga, pričaš mi tiho o sebi, a ja se samo zločesto smješkam. Zatim ono glupo pitanje: tko si ti? to me pomalo naljuti, no ipak odlučih ti reći djelomičnu istinu. Ja sam mlada Mjesečeva kći. Tama mi je dom, vrisak glas, vještica majka, KRV svetinja… smiješ se. Poželim te ubiti, ali NE! Previše te imam u krvi. NE! Ne još! Poljubiš me kao nikada dosad! I nestaješ……. Odlaziš! Molim?! Nisam ni primijetila da si izgubio previše krvi. Legne na tebe i vraćam ti svu krv koja ostade u mom tijelu. Osjećam tvoje srce ponovno kako kuca. Počinjem plakati i suzama zacjeljujem tvoju ranu. Spavaš. Sretna sam. Nisam te izgubila. Mjesec mi je saveznik, svjedok i moć. On je taj koji mi je dao snagu da te spasim. Ostavljam te, ali nakratko. Samo dok se mjesec ponovno ne pojavi. A onda se ponovno vraćam. Tiho, sasvim tiho. Kada začuješ vrisak u potpunoj, lijepoj tišini sjeti se kako nam je bilo lijepo, čarobno i čudno.
ZBOGOM, MALENI!!!!
VRATIT ĆU SE PO TEBE!!!!
Post je objavljen 07.09.2007. u 20:10 sati.