"Kako to misliš morala je otići! Ona nebi otišla a da se nejavi, nije ona takva" znala sam da će Anastasia biti ta koja će najviše podivljati kad odem , ostalima će biti svejedno
" Dali mi govorimo o istoj Eniki. Jer ako nisi primjetila dosada je svaki put otišla a da se nije javila to joj je navika" amanda je pokušala urazumiti Anastasiu
"Navika, bolje reći hobi" naravno nisam ni očekivala da će se Maggie zabrinuti njoj je moj odlazak predstavljao povratak na staro
"Reći ću ti posljednji put morala je otići i otišla je, pošto ste vi spavale javila se meni i točka" jadan Alhir Anastasia je znala biti naporna
"I nije mogla čekati jutro, zašto ju nisi zaustavio" anastasia jednostavno nije odustajala
"Gle nije ovo zatvor da ju ja zaustavim , ako netko želi otići slobodno , ni ja niti itko drugi neće ga spriječiti u tome, a sad molim te prekini s tom temom živciraš me!" i zbilja uspijela ga je nažvicirati.
"Moram do Londona neznam na koliko dugo možda par sati možda par dana . Molim vas nemojte se poubijati dok me nema" Alhir se digao i napustio prostoriju
Stajala sam naslonjena na jedno drvo u šumi blizu Londona. Poludjeće znala sam to. Kršila sam sve zakone ne samo one od ministarstve na njih iskreno nisam ni obračala pozornost. Kršila sam one obiteljske, nije da ih nisam već prije kršila al postojali su neki koje jednostavno ne kršite , za sve postoji granica , a ja sam srušila sve dopustive granice. Kako sam mu samo dopustila da me natjera na ovo. Nikad nitko izvan obitelji nije kroćio na tlo Gryffindorskog Hrama i sad ga ja dovedem i to ni više ni manje nego jednog od drevnih. Pa kad već idem u pakao onda bar to mogu izvesti temeljito. Kasnio je. Sjetim se sinočnjeg razgovora
SINOĆ
Jedino ti kucaš ostale samo uđu. Pa ako nisi riješila zagonetku i nisi došla priznati da sam bolji što trebaš?"
"Trebam uslugu?" natrenutak je zašutio
"Naravno , reci"
"Trebala bih otići na neko vrijeme, neznam koliko dugo"
"I dobro, idi što ja imam s tim"
"Nijedna od cura nesmije saznati gdje sam, a već sam shvatila da ti obićno znaš sve što se događa u ovom dvorcu pa je logično za pretpostaviti da će te pitati gdje sam. ako nitko drugi Anastasia hoće"
"Po istoj toj logici nemisliš li da mi neće povjerovati"
"Pa izmisli nešto, neku priču u koju hoće"
"Da ju izmislim??"
"Da izmisli, valjda znaš lagati??"
"Dobro, odgovorimi zašto imam dojam da sam ja razlog zbog kojeg odlaziš?" ovo sam pitanje nastojala izbjeći
"Djelom i jesi!" priznam, ionako je nekako već znao
"Zašto?"
"Duga priča"
"Imamo cijelu noć"
"Netiče te se,!"
"Moš misliti , ja sam dijelom razlog , ali me se netiče. e pa ja bih rekao da me se ipak tiče!" zbilja ticalo ga se ali nisam bila sigurna da je baš najbolja ideja da sazna, kad već nije upoznat s tim
"Uredu, znači li ti što Sedam drevnih obitelji?"
"Ne, ali ako se nevaram već si ih spomenula dok smo bili zatvoreni"
"Riječ je o prvih sedam čarobnjačkih obitelji koje su postojale!"
"I kakve veze ja imam s njima?"
"To su : Slytherini, Hufflepuff, Kali, Ravenclaw, Gryffindor i Blackdeath."
"Rekla si da ih je sedam , a nabrojala si samo šest, tko su sedmi?"
"Neznam."
"Neznaš?"
"Ne, prekršili su neki zakon koji je sklopljen između njih sedam pa su izbrisani iz sječanja!"
"Kako to da neznam za njih, mislim za te drevne obitelji nije to neka mala stvar a ja nisam naišao nigdje na takav podatak?"
"pošto je svaka obitelj postigle nešto značajno u povjesti nisu ju mogli izbrisati iz sjećanja , ali zato jesu podatak o drevnima zbog onog što oni predstavljau i čuvaju. Tako da se sjećanje na drevne održalo samo u sjećanju drevnih!"
"Pa ako su moji preci bili drevni zašto ih se ja nesjećam!"
"Neznam, možda zato što si odrastao u sirotištu pa ti nitko o njima nije pričao"
"I ti si saznala da si vještica tek nedavno nakon što su tvoji umrli ni tebi nitko nije rekao ali se ipak sječaš!?"
"Ja imam sjećanja svojih predaka, a osim toga otac mi je pričao priču o sedam kraljevstava i sedam obitelji koji su njima vladali, pogađaš koji je to sedam obitelji bilo. Dobro šest jer nije znao koja je to sedma."
"Pretpostavimo da je to što govoriš točno, zašto sam ja razlog zbog kojeg odlaziš"
"Zbog kletve. Bačena je kletva na drevne da pripadnici drevnih obitelji nemogu živjeti u miru, da uvjek jedni imaju želju uništiti druge. Kletvu jebacio netko iz sedme obitelji!"
"To objašnjava zašto sam par puta imao želju ubiti te" osmjehnem se znala sam točno o čemu govori , o istoj želji koju sam i ja sama osjećala
"I gdje ideš"
"Po odgovor, ovo što sam ti ispričala samo je mali djelić cijele priče , a iz nekog nepoznatog razloga nemogu do sjećanja koja bi mi rekla više."
"Gdje ćeš naći odgovore?"
"U Gryffindorskom hramu postoji knjiga, zovu ju "Knjiga, povjesti i prokletstava, i sedam drevnih obitelji" svi podaci koji postoje u vezi sedam obitelji nalazi se u toj knjizi"
"Idem s tobom!"
"Molim, nemožeš ići samnom"
"Mogu i hoću i ja zaslužujem odgovore!"
"Istina ali svejedno nemožeš poći samnom, u Gryffindorski hram te nesmijem uvesti, to je protivno pravilima!"
"A tebi je kao teško kršiti pravila!"
"Neka se jednostavno nesmiju prekršiti!" zašutila sam na trenutak . Iskreno nadala sam se da će popustiti iako poznavajući njega to nije bilo vjerojatno
"zašto cure nesmiju znati gdje ideš?"
"Rekla sam ti sječanje na drevne je izbrisano i niti jedan čarobnjak koji u sebi nema krv drevnih nesmije saznati za drevne!"
"Voldemort je bio potomak Slytherina , a Amanda i Maggie su njegove kćeri nemaju li onda i one pravo na odgovore?"
"Ne Voldrmort nije bio čistokrvan, otac mu je bio bezjak , a drevnima se smatraju samo čistokrvni potomci. Iako svejedno je dobi dio moći preko majke koja je bila drevna!"
"DIO? Razorio je skoro cijeli čarobnjački svijet!"
"Neshvaćaš veličinu moći drevnih , nijedan čorobnjak nije moćniji od pripadnika drevne obitelji, moć drevnih koja je kolala Voldemortovim venama duplo je manja , ako ne iviše od količine moći koja teće mojiom i tvojom krvlju ili od bilo kojeg drugog postomka drevnih"
"Poći ću s tobom ili ću Curama kad me pitaju reći sve ovo što si mi ispričala!"
"ALHIRE! Nesmiješ!"
"To je uvjet ako želiš da šutim poći ću s tobom!" dovedena sam u onu situaciju kad trebam izabrati manje od dva zla"
"Uredu sutra u podne naći ćemo se u šumi pokraj Londana" i zatim sam ljuta napustila prostoriju
Iz razmišljanj me prenu pucketanje suhih grana
"Kasniš" zbilja kasnioje više od pola sata
"zadržale su me"
"Uredu krenimo"
Krenuli smo kroz šumu prema ulazu u Hram . Apartriranje nije bilo moguće u krugu od kilometra od ulaza u hram. hodali smo u tišini. Ja razmišljajući o sceni koja je slijedila jer vjerujte mi slijedila je . A za njgove misli neznam.
Dođošmo do one kamene ploče koja je bila obrasla bršljanjom a predstavljala je ulaz u Hram.
Izvadih staru drvenu kutijicu iz džepa. otvorih ju . Tri obiteljska pečata ležala su ne mekom crvenom baršunu. Izvedih bijeli pečat , a u ploči se otvori mali pretinac stavih prsten unutra. Ploča zasvijetli da bi nam trenutak potom otvorila ulaz u Hram. Izvadih prsten pošto će mi trebati i nas dvoje zakoračismo na tlo Gryffindorskog Hrama, obasja nas čudna svjetlost prsten na njegovoj ruci zasvjetli srebrnim sjajem. Njegova se pelerina promjeni bila je crna poput noći s likom zmaja naprijed. I moja je bila crna poput njegove samo je imal lik lava tamo gdje je njegova imala zmaja. Razmjenišmo čudne poglede. Ispred mene se pojavi srebrna svjetlost istao nakva kakvom je zasvijetlio njegov prsten. Godricov mač sada je bio ispred mene. Uzeh ga u ruku bio je iznenađujuće lagan. Razmjenišmo čudne poglede a zatim krenušmo stepenicama prema vrhu . Aurellion je bio naslonjen na zid , a Godric jejoš uvijek bio u obličju lava.
Kad su nas primjetili aurellion se odmakne od zida s mrkim pogledomupućenim meni , a Godric zauzme svoje pravo obličje
"Jesi li ti normalna kako si ga mogla dovesti,kako ti je nešto takvo uopće palo na pamet" naravno da je Aurellion poludio to sam i očekivala sobzirom na činjenicu koga sam dovela
Post je objavljen 07.09.2007. u 18:00 sati.