Marketing
Ratujem sa očalinkom na slici lijevo. Četiri godine trenira košarku, bez pomaka, bez ljubavi. Ide čovjek ubit sat vremena, da ne bude u kući. Njegova generacija već igra utakmice, on svake godine trenira sa sve mlađima. Nije talenat, ne zanima ga, nije ga briga, cijelo ljeto nije uzeo loptu u ruke, nije ubacio ni jedan koš, ali kad počne škola postane zagriženi košarkaš. Pitat ćete vi, zašto ga onda ne pustim? I ja se pitam, evo baš sada, zašto ga ne pustim, kad toliko voli?
Ajmo napraviti onu slavnu tablicu ZA/PROTIV:
ZA:
1. sport je zdrav
2. dobro je da dijete nešto trenira
3. veseli ga druženje
4. u školi je i blizu je kući
PROTIV:
1. ne stiže izvršavati sve školske obveze
2. nije uspješan u tom sportu
3. već treću godinu nije ušao u selekciju
4. mogao bi se okušati u nekom individualnom sportu, ali nema vremena jer se već bavi ovim
eto nerješeno, nije mi pomoglo.
Eno, domaći iz matematike , jednostavnih 10 zadataka, piše već dva sata i ima osjećaj da smo ga kaznili što mu ne dozvoljavamo da večeras ide na trening.
Pokušavam mu reći da želim da odgodi početak treniranja bilo čega, ne samo košarke do 01.10. kad ćemo vidjeti rezultate u školi. meni to izgleda kao da mu dajem priliku da pokuša, da se dokaže, da nam pokaže da može. On to ne razumije...ne prihvaća...
Teško je biti roditelj.
Post je objavljen 07.09.2007. u 17:25 sati.