....znate zasto nije tako lose zivjet u Mokosici? Osim toga sto se svi znaju, sto su mi prijatelji svi okolo mene, po 10-15 min pjeske svaki, kad odem bacit smece ili u butigu, ne trebam se sminkat ni sjedat u auto, a kad izadjem na cestu, nemali broj puta nekoga sretnem za na kavu...lokalni kafic gledam s funjestre...i znate sto, jes da nas ima 12-ak tisucica, ali ipak nigdje nema toliko djece na ulicama, na igralistima...ima dovoljno sigurnih mjesta za djecju igru...nekako je sve zivo i vedro (mada nasa gradonacelnica ne misli tako, pa je htjela "pomoc" Mokosici opituravsi zgrade u dugine boje-bljak)...
...ali po meni najljepsi dio stanovanja u Mokosici je blizina rijeke dubrovacke, oli ti ga Omble...moja teorija je da se radi ipak o jednom lijepom fjordu (bez obzira sto su nas ucili u skoli da su fjordovi karakteristicni za sjeverna podrucja evrope)...uz samu rijeku je uska cesta, a uz nju naslagane kuce, od starih ljetnikovaca, do onih obnovljenih ili sasvim novih kuca...setnica uz Omblu je popularna za setnju, biciklizam, rolanje, trcanje i iako vise svaki kamen znam napamet i mogla bih uzduz proc zatvorenih oci a da znam gdje je sto, opet cesto idem s drustvom dole jer ispadne puno bolje i jednostavnije nego se oblacit, sminkat, sjedat u auto ili bus i ic na "spicu"...ovdje je dosta doc u dresu...
...tako je prije par veceri Maris zvala na pizzu i trac party,a kako ona zivi u Staroj Mokosici, B i ja smo skontali da nam je draze ic pjeske do nje nego autom..iako se spremalo prilicno nevrijeme i nebo je postajalo sve crnije i crnije kako smo se priblizavali Staroj...
...nase mjesto sastajalista je "kraj Crvenog Autobusa"...oni koji zive ovdje ce lako pogodit gdje je to...a za one koji ne znaju...naime, ispod naselja je dugo bio parkiran crveni double-decker, neki lik ga je vjerovatno htio upotrijebit za neki biznis, pa ga je doveo kod tog automehanicara da ga sredi...i double-decker je vec odavno sredjen i partio od tamo, ali ipak se nase mjesto sastajalista zove "Kraj Crvenog"...sidjemo nizaskale, i ovaj put kako nam se zurilo smo krenuli samo na desnu stranu, prema ušću, prema Staroj Mokosici, i ovo su slicice koje sam uhvatila u brzini, jer smo na kraju u zadnji tren uletile u Maris u kucu....


stari ljetnikovac ispod naselja o kojemu su kolale razne price o ukletosti i sl, a za vrijeme dok sam ja isla u osnovnu skolu, dole su se skupljali mladi buntovnici, sada ne znam kakva je situacija, ali koliko uspijem vidjet prilicno je zarastao...

svjetionik, koji je u ono poslijeratno vrijeme, kad smo se tek vratili u Mokosicu i rijeka je bila popularna za kupanje nas lokalne djece, ovdje je bila "in" lokacija






samo neke od brojnih obnovljenih ljetnikovaca i obiteljskih kuca...lijepih, kamenih...sa prekrasnim vrtovima...ova posljednja je meni jedna od najdrazih...

Stablo...s velikim S (znate ono-nadjemo se ispod Stabla...i svi znaju ispod kojeg tocno, ne treba puno filozofije)..za sjest ispod njega i odmorit stare noge od naporne setnje :)))

...urušeni mandrač...ovdje ih se dosta nadje, starih, novih, obnovljenih, ali ovaj mi je nekako bas bio drag za uslikat...kako rekoh, volim povijest i cesto zamisljam kako je nekad negdje bilo...

Ambulanta..isto s velikim A, zbog vec recenog razloga...nekad ambulanta, pa popularno kupaliste...trenutno zjapi prazna, ali mora se priznat-svaka cast na arhitekturi...bar ti da ideju, sto bi s njome napravio da ti netko da mogucnost...

..palme uz Rijeku rastu ko lude...

..dok smo došli do škvera, već se dobro smrklo, ali sam morala uhvati ovu ljepoticu dok se odmara i ceka novi dan...
...nekom drugom prilikom cu se uputit i na drugu stranu prema samostanu, marini i izvoru...reko bi covjek tako mala rijeka...a da samo znate koliko zanimljivih prica, legendi, i ovakvih slika....
Post je objavljen 07.09.2007. u 10:24 sati.