..Pušenje je bez konkurencije poslije braka najidiotskija stvar na koju sam se u životu dao navuć. Sad mi je definitivno dopizdilo. Iritira me pomisao da sam na nešto ovisan i to je jedini razlog. Kako ne dolazi u obzir da prestanem metodom odlučnog reza, jer mogao bih u napadu nervoze poubijati familiju, koja mi inače i u "full smoke" modu počesto ide debelo na živce, odlučio sam drastično smanjiti. U mom slučaju, to znači da sa 3 kutije na dva dana, planiram smanjiti na do 10 cigareta dnevno. To u praksi izgleda ovako, ujutro si toleriram dvije cigarete uz jutarnju kavu a poslje jednu svaka tri sata. Takvom metodom dolazim do 7 popušenih cigareta na dan. Taj režim traje već treći tjedan i uredno sam na količini do 7. Zadnjih dana počinjem preskakat rasporedom predviđenu cigaretu u 15 ili 18 sati. Kutija mi počinje trajat tri dana ( jeeeeee! who is the man )! U stvari, ševi me kaj me stalno neko podsjeti na pušenje, normalno se više čak ne bih ni sjetio zapalit. U autu više ne pušim, u radnji isto tako i ne nosim cigarete sa sobom. Pljuge su u ormaru, u džepu od zimske jakne. Nemam namjeru skroz prestat pušit, ne smeta me, nemam nikakvih zdravstvenih tegoba, ne kašljem, ne pljujem, ne rastajem se sa životom ujutro. A zašto i bih, u ostalom gotovo svi kardiolozi puše, kad dođete u bolnicu obratite pažnju, svi imaju u džepu ili bar u ladici marlboro. Cilj mi je počastit se tabakerom i pušit nekaj finijeg, ali stvarno samo za gušt. Ima jedna čudna pojava, sad nakon 3 tjedna, kad zapalim više mi tak ne paše i gotovo da me počinje smetat. Ipak, povremeno mi se puši ko konju ( kao sada dok pišem ovo )...Vidjet ćemo kako budu išle stvari nakon još kojeg tjedna...
...Već sam jednom prestao, metodom reza, iznenada sam zgužvao na podnevnoj kavi polupraznu kutiju, bacio u smeće i rekao da više ne pušim. Kolegice i kolege su mislile da se zajebavam, drugi dan su na kavu dofurali Camel ( moja najdraža), puhali mi u lice i verbalno me maštovito "zlostavljali" na sve moguće načine...
Nisam zapalio točno godinu dana. Osjećao sam se užasno, došao na 125Kg, sve me svrbilo, kile su me ubijale. Držao dijete tjednima i kad bih konačno nakon par tjedana, ispižđen, u raspoloženju da bih ubil čovjeka za šniclu, stao na vagu. Užasnut, ustanovil sam da sam zgubil samo dve jebene kile. Žena i djeca su vrištala da počnem pušit jer se sa mnom tak živčanim "nemre živet". Jedino pozitivno je bilo to kaj me u tih godinu dana nikad nije zaboljela glava, niti jednom. Onda je došla 1991. i moral si propušit oćeš-nećeš...
...Ovog puta me kile ne bi trebale ubijat. Ufuran sam na traku, utege i bicikliranje već godinama, držim se na kilaži pokoju preko 100. Ako primjetim neke promjene oko struka podignul budem vožnju biciklom za još koji puta tjedno i ne bi smjelo bit problema. I tak, držite mi fige i nemojte me nervirat više nego kaj je to normalno...:))))))))
Post je objavljen 06.09.2007. u 22:12 sati.