Eeee....eoo mene nakon poprilično dugo vremena...Planirala sam obrisati blog...ali ipak...neću...previše mi je žao...pokušat ću malo češće pisat postove...bilo bi u redu....
Ovo je post zahvale...ajmo tako reći...želim se zahvaliti svima...svim prijateljima...
Imala sam problema u zadnja 2 tjedna...što se tiče prijateljstva...ništa ne očekujem, da odmah kažem, da ne bi bilo napadanja! Ugl. posvadala sam se s dosta frendova, osoba do kojih mi je jako stalo i bez kojih ne mogu dalje. Ovaj post neće biti depresivan, dosta mi je takvih, ne želim više patiti i plakati...Čemu? Zašto? Iovako je sve uzalud. Shvaćam neke stvar koje dosad nisam htjela ili mogla prihvatiti...Ne znam...Želim se zahvaliti Vedrani, Dajani, Mateji i Antoniji...što su uvijek bile uz mene, što su cijenile moje prijateljstvo (bar mislim) i što su mi 9 godina bile najbolje prijateljice. Bez obzira što se sada sve promjenilo samo želim da znaju da ih nikad neću zaboraviti, a ni izbrisati iz života ili iz sjećanja. Dalje, zahvale Mii, Filipi, Maji, Dariji, Matei i Žani za sve što su činile za mene ovaj tjedan. Što su uvijek tu kada ih zatrebam, što me tješe i daju mi nadu u bolje sutra. Ta podrška mi i previše znači, i samo želim da znate da puno cijenim vašu pomoć i priajteljstvo. Dalje, Grbo, Svrza, Bajo... Neke stvari nisam očekivala, ne od njih, ali ok. Sve je u redu. I njima se želim zahvaliti za sve. Za dane prijateljstva... Hvala svima nabrojenima što trpe moje mušice...heehe... i što su uvijek tu kada ih zatrebam. Svatko od vas ima posebno mjesto u mom srcu. Znam, često puta pogriješim, povrijedim vas, iznevjerim, i žao mi je...iskreno...Zbog svega,... eto...to sam morala napisati...
pusaaa...volim vas =)
Post je objavljen 06.09.2007. u 20:59 sati.