Marketing
last minute offers
- revitalizirani post od 7.9.20007.
Pedesetak međusobno nepoznatih osoba našlo se ispred autobusa koji ih je trebao odvesti u Umag. Smještavajući prtljagu i tražeći svoja mjesta poskrivečki su odmjeravali ostale s kojima su trebali provesti narednu sedmicu u istom hotelu. Oho-ho, pomislio je Simon uočivši tri-četiri mlade žene manekenskog izgleda, moglo bi biti zanimljivo!
Na Simonovo ogorčenje izniklo je i četiri-pet bahatih mladih orangutana, onako preplanulih i nabildanih, u pretijesnim majicama, koji su se počeli upucavati još u vožnji autobusom, a tukice su se samo hihotale. Od takvih kokoši ni ne možeš drugo očekivati, smrkao se. Ali ionako su samo kost i koža, nigdje sise ni guzice!
Čim su se smjestili po sobama i presvukli, našli su se u foajeu hotela. Simon je imao priliku razmotriti sve ženske. Oho-ho, zaključio je, ima tu šest-sedam vrlo primamljivih komadića! Obečavajuće! No tuke su se već udružile i svaka je imala dvije-tri ženske oko sebe okružujući se njima kao bedemom. Ipak, već za večerom su neki muškarci uspjeli prodrijeti u te krugove i sjesti s njima za stol. Bilo je očigledno kome se udvaraju, a ostale trpe tek dotle dok ih se riješe. I zaista, sutradan za doručkom neke od njih su sjedile za stolovima odvojeno s onima koji su im se prethodne večeri prikrpali.
Ništa, ništa, tješio se Simon. Preostalo je desetak sasvim prihvatljivih ženskinja, od one vrste koje nisu atraktivne na prvi pogled, ali – ako ih duže gledaš – uočiš neke kvalitete. No tokom dana neke od njih su se spanđale s nekim tipovima koji su odsjeli u hotelu, ali uopće nisu pripadali njihovoj grupi. Vidi ti njih?! – gruntao je Simon. Ponašaju se kao da su tko zna tko i kakve, a zapravo su niš' naročito! Ogorčeno je odlučio da ne bi s takvima ni da one njega počnu proganjati.
Narednog dana za doručkom bilo je sasvim očito koje su se ženske u međuvremenu sparile, a koje su ostale slobodne. Nije preostao naročiti izbor. Ipak, neke su – nakon podužeg promatranja – mogle kako-tako proći. Simon je pokušao preko dana pristupiti i zbližiti se s dvije-tri od njih, ali su ga bez velikog premišljanja otpilile tako da mu je odmah postalo jasno zašto su ostale same. Ne samo da su ružne, nego su i gadne. No do noći su se i one mogle vidjeti zadubljene u razgovor s nekim muškarcima iz grupe, pri čemu su sjedili sučelice i govorili si nešto ispod glasa gledajući se pravo u oči.
Petog dana boravka u hotelu Simon se zabrinuo da možda neće ništa uloviti. Preostale su svega dvije-tri jadnice koje su bezuspješno trčale za nekim tipovima koji su im očigledno izmicali da je bilo tužno gledati. Simon je premišljao da spopadne koju od njih i pokuša im otvoriti oči, da nema smisla da se tako ponižavaju, te im ponuditi da ih utješi, ali se nije stigao odlučiti jer su se navečer svi prilično podnapili, pa su pod utjecajem alkohola i višednevne nejebice i oni tvrdokorni tipovi popustili.
Navečer posljednjeg dana Simon je sam sjedio sa stolom kada je uočio na drugoj strani dvorane jedno isto tako osamljeno žensko biće. Uočio ju je već pred autobusom prije polaska koliko je bila ružna. Joj! – pomislio je – ružna li je! Ipak, kada se u jednom trenutku ustala i nesigurna koraka otišla do toaletnih prostorija vidio je da ima primamljivu prčastu stražnjicu. Stavi li joj se jastuk na glavu, ili - još bolje - poplun do dna leđa, a plahtom pokriju noge, tako da ostane strčati samo ogoljena stražnjica, ne bi trebalo biti loše, premišljao je. Nalivao se vinjakom i u sve većoj panici promatrao kako se kazaljke sata primiču ponoći naznačujući da i posljednja prilika nepovratno izmiče. Napokon se odlučio, prešao dvoranu i bez pitanja sjeo uz žensku. Obzirom na okolnosti nije bilo smisla okolišati:
– Da ne duljim, kako bi bilo da se puknemo?
Ona ga je presijekla pogledom i koliko god mu se uglavi komešalo, ipak mu se usjeklo što je rekla:
– Obzirom da ste povraćani po rukavu i popišani po nogavici, a u donjoj čeljusti imate svega dva zuba, zapanjujuće ste samopouzdani!
Simon se blesavo cerekao gledajući kako ga ona odmjerava i premišlja se sve dok napokon nije rekla:
– No, dobro. Idem ja van, u park, povraćati iza grmlja, pa me možete prcati za to vrijeme…
Ona ustade. Simon živne – ha! Ipak! No ona naglo zastane, trgne glavom i prosikta:
– Ne, ne i ne! To bi stvarno bilo previše! Ništa od toga! – te žurnim korakom izađe iz dvorane na terasu s koje se spuštalo u park.
Simon se vratio za svoj stol i nije mogao vjerovati sam sebi što mu se dogodilo. Takav gabor da ga odbije! To ga je toliko pogodilo da se nalio kao rijetko kada i uopće se ne sjeća kako se narednog dana vratio kući, ni gdje, kako i kada je ostao bez novčarke s dokumentima, karticama i novcem.
Post je objavljen 19.09.2015. u 10:51 sati.