Čak i ako možete učiti dok ste rastreseni, mijenja se način na koji učite, te je cijeli proces usvajanja novog znanja manje efikasan, a znanje manje upotrebljivo
Vaši su roditelji bili u pravu - ne učite dok je televizor upaljen. Iako neki uspijevaju učiti uz upaljen televizor, tako 'usvojeno' znanje kasnije je vrlo teško dozvati u pamćenje.
Iako pažnja usmjerena na više stvari odjednom može biti nužna u današnjem ubrzanom svijetu, novo istraživanje pokazuje da je posljedica takvog učenja rastresenost, zbog čega se tako prikupljeno znanje kasnije puno teže može upotrijebiti.
"Ono što je novo jest to da čak i ako možete učiti dok ste rastreseni, mijenja se način na koji učite, te je cijeli proces usvajanja novog znanja manje efikasan, a znanje je manje upotrebljivo", rekao je Russell A. Poldrack, profesor psihologije na Sveučilištu u Los Angelesu.
To otkriće može imati velike implikacije na učenike i studente. Istraživanje koje je prošle godine provela fondacija Kaiser Family otkrilo je da učenici osnovnih i srednjih škola u SAD-u u prosjeku 6 i pol sati dnevno posvete televiziji, gledanu filmova, glazbi, računalima i videoigrama.
Kako je objasnio prof. Poldrack, mozak uči na dva različita načina. Prvi, nazvan deklarativno učenje, uključuje srednji režanj i barata s učenjem činjenica koje mogu biti prizvane i iskorištene s velikom fleksibilnošću. I drugi način, koji uključuje striatum, a nazvan je učenje navika.
Na primjer, kada želite zapamtiti neki telefonski broj, vi ga jednostavno pamtite koristeći se pritom deklarativnim učenjem. Broja se kasnije možete sjetiti kad vam zatreba.
Učenje telefonskog broja pomoću navike je kada "1000 puta okrenete neki broj, pa čak i ako ga se ne sjećate svjesno, možete otići do telefona i s lakoćom ga ponovno nazvati".
"Pamćenje je znatno korisnije", objašnjava prof. Poldrack. "Ako koristite sustav navike, morate biti uz telefon kako biste ponovili te pokrete."
Problem je, kako ga vidi ovaj profesor psihologije, u tome da se ova dva tipa učenja međusobno natječu, i kada je netko rastresen, učenje pomoću navike dobiva prednost nad deklarativnim učenjem.
"U današnjem svijetu moramo istodobno voditi računa o mnogim stvarima, no toga morate biti svjesni. Kada dijete pokušava naučiti nešto novo, rastresenost će na njega loše utjecati te će umanjiti njegovu sposobnost učenja."
"To ne znači da treba učiti u apsolutnoj tišini. Naime, lagana glazba može čak pomoći, no to ovisi od osobe do osobe", kaže ovaj profesor.
Ipak, u principu, "rastresenost je gotovo uvijek loša".
"Rezultati istraživanja pokazali su da neke informacije mogu biti naučene i kad smo uznemireni nekim drugim podražajima", kaže dr. Chris Mayhorn, profesorica psihologije na Državnom sveučilištu u Sjevernoj Karolini.
No, oslanjajući se na sustav pamćenja pomoću navike, možemo se "naći u situaciji da pokupimo neke informacije, ali da nismo sigurni odakle nam", odnosno gdje smo ih "pokupili".
"Ponekad to može biti vrlo opasno", dodaje dr. Mayhorn.
"Primjerice, možemo se naći u situaciji da donosimo neke važne odluke na temelju 'dobrog osjećaja', ne shvaćajući da naše odluke mogu biti pristrane ovisno o činjenici gdje smo pokupili te informacije."
Iako je zasad teško odrediti u kojoj mjeri se rezultati ovih istraživanja mogu generalizirati (npr. zanimljivo bi bilo vidjeti kako ljudi usvajaju poruke koje im nameću masovni mediji), dr. Mayhorn je uvjerena da će u velikoj mjeri odrediti smjer budućih istraživanja na ovom području.
Prenosimo:Net.hr
Post je objavljen 18.09.2007. u 08:00 sati.