Nema ga više, nema ga ..... ne pričam o Glade Micro sprayu :(
no.153
Luciano Pavarotti
( 1935 - 2007 )
Nevjerojatna stvar.
Sanjam neki konfuzni san kroz koji se provlači svega i svačega, bilo je i zmija, raznih ljudi i svega i svačega.U jednom trenu pojavi se Nixa sa željom da čuje neku stvar na mojoj liniji.
Linija je zatrpana prašinom negdje u hrpetini smeča u mojoj sobi. Nikako da je nađem i ukopčam.
Nikolina šizi a meni je bitno da ona čuje tu stvar.
Ona sjedi sa nekim likom u onim seoskim drvenim kolima, ima prekrižene noge i puši cigaretu.
Ja priključim liniju i donesem je pred nju.
- Evo Niki, možeš upalit . -
Nikolina se naginje da upali radio i u tom trenutku me sestra zdrma u krevetu.
Budim se.
- Ej, diži se, Pavarotti je umro ! -
Činjenica ravna mogučnosti da je netko upravo uništio sve Stradivarijeve violine na svijetu.
Klasična glazba izgubila je svoj najbolji instrument.
Kako me to pogodilo.
Violine traju, klaviri isto, sve se može održavati samo čovjek ne može.
Imao pernih pjevača pjevača ali nitko nema glas kao Pavarotti. A nema ga ni on više jer ga nema.
Ostali smo uskračeni za trnce pod kožom i suze u očima kad on pusti glas.
Tehnički nismo jer postoje snimke.
Ali sa njim umrle su i sve neotpjevane pjesme i arije.