Čini ti se da me snaga izdaje ?
Varaš se...
Kada te najviše zagrijavam,
a ti se poigravaš
spuštajući me na zemlju,
punim se energijom...
Koju spremna podijeliti
umnožim ljubavlju
za životom.
Jučer ili sutra, nebitno je.
Danas kažnjavaš sam sebe
okovima mržnje i čežnje.
Čini ti se da posustajem ?
Varaš se...
Ima me, toliko me ima
u vjetru i svakoj kapi kiše
koja te dotiče...
U sunčanoj zraci zbog koje
zasljepljeni su tvoji koraci...
Pa ne vidiš, tek slutiš
sve što si mogao, a nisi.
Mene će kazna stići
u jutarnje sate,
neminovno će leptirići sjete
dotaknuti moj san...
ali ja ću ipak spavati.
Da produžim trenutak
i odužim se, samoj sebi.
Post je objavljen 06.09.2007. u 11:31 sati.