evo skoro 2 miseca od mog prošlog javljanja... jebiga... vjerojatno mi ovaj blog još toliko nije uša pod kožu... ili nisan nikad imala vrimena sisti i napisati nešto tokom lita... radilo se..ipak smo mi turistička zemlja...a gosti su na prvom mistu!!! :-))) ja san se pripremila za jedan malo poduži post... pa da krenem...
nemoguće je ovih dana ne spomenit tragediju na Kornatima... ja san iz Šibenika došla u ponediljak i doli je katastrofa... dani žalosti još traju, cili grad je zavijen u crno...samo se o tome priča... ljudi su užasnuti... gledaju se svake vijesti da bi se doznalo ko je kriv za devet izgubljenih života??? i dok ovo pišen, dođu mi suze na oči... i ne znan uopće zašto pišen jer san jučer ja bila ta koja je srala šta sad imaju svi to komentirat??? koje knjige žalosti će pomoći ljudima koji su izgubili sina, brata, ćaću??? 'ko da će to vratit ljude??? al' opet iman potrebu sve to izbacit iz sebe... šibenik je mali grad i nemoguće je od 9 ljudi ne znati nikoga...nažalost... nitko meni blizak nije nastrada, ali poznavala sam dvojicu... i svaki put kad upalim tv, suze...nevjerica... i standardno pitanje - ko je kriv??? koga optužit za tragediju??? i šta dobit od toga da nekog optužiš??? to me najviše muči... ali ako će se tako spriječit sljedeća katastrofa, ajde... ali od toga koristi nula bodova... svi pribacuju krivicu na drugoga, a kćerka od zapovjednika kojeg svi optužuju nije krenila u prvi razred jer se boje reakcija zbog tate... pa šta je mala kriva??? takve stvari ne razumin... nikako...i najgore je šta dica pate... dica poginulih, dica tih nadređenih... a oni tek tribaju odrasti... a je li momak od 17 godina triba gasit požar??? čisto sumnjam da ga je zapovjednik gurao u vatru... to je ditetu zabava...vožnja helikopterom..izlet... u ovom slučaju koban... ali svako lit gori na sve strane, dvd-i i služe tome da se uključuje "mladi pogon"... ružno, ali takve obuke traju... od 10 godina se obučavaju... to je častan posa'... a smrt nitko ne može predvidjeti...ko zna koliko je puta ovakav požar izbija bilo di i bija ugašen bez ikakvih posljedica... e onda smo svi ponosni na te mulce... a sad??? jebiga... ne želin opravdavat postupke zbog kojih ljudi ginu, al' mislin da niko nikog svjesno ne bi sla' u smrt... prokleta sudbina... ništa drugo... a krivci??? mislin da je bezazleno krivo procijenjena situacija dovela do ovoga... vjerojatno bi i ja da sam izgubila nekog svoga u stanju šoka uporno tražila krivca... ali povratka nema... nažalost... i jedino šta ja sad mogu je... izrazit sućut obiteljima i prijateljima poginulih... i želim samo jedno... ako je moguće... da broj poginuli stane... napokon...jer mislin da niko više nema snage primat tužne vijesti
Post je objavljen 05.09.2007. u 23:29 sati.