18.07.2007.
Što je lov? Lov je organizirano iživljavanje nad životinjama. Lovci taj svoj hobi vole nazivati sportom. U čemu se oni to natječu? U ubijanju.... tko ima bolju pušku ili skupljeg i krvoločnijeg psa... tko će više krvi proliti šumskim tlom. Trofeji mrtvih životinja im vise po zidovima kuća.
Napisala sam nebrojene postove na ovu temu.... mnogi su me pokušali uvjeriti kako su lovačke udruge nešto jako korisno, ali nisu uspjeli. Argumenti kojima se brani ovaj vid organiziranja muškaraca koje je uhvatila kriza srednjih godina su hranjenje i briga o životinjama. Postoje i uzgajališta.... koja uglavnom služe da bi životinje bile puštene na slobodu, a onda slijedi ubijanje iz zasjede.
Sjećam se..... u djetinjstvu sam s ocem često lutala nizinom oko Drave. Kada bi Tito dolazio sa Talijanima u lov preoravali su strašno velika područja već zasijane šećerne repe da bi „ugledni“ lovci bolje vidjeli kuda divljač hoda.
Već dugi niz godina živim na lovištu. Lovci su ubili mog psa Pola.... Kad sam doselila na obronak šume srne su mi dolazile na dvorište, sve je bilo puno životinja. Onda su uslijedile godine pravih lovačkih nestašluka. Nedjeljom su stari i olinjali prdonje dolazili u skupim džipovima, sa preskupim dresiranim psima i kretali u masakr. Da samo vidite koje su to njuške. Žene ih vjerojatno nagovaraju da idu lov samo da ih ne gledaju doma..... a oni nemoćni za išta korisno i pametno imaju „moć“ u rukama i osjećaju se strašno važno, moćno i IN... jer lovom se ipak bave samo „ugledne“ njuške.
Uvijek sam se pitala što se dešava u tim glavama? Da li su ih zlostavljani u djetinjstvu? Jesu li pročitali Bambija? Da li su ikada sa roditeljima šetali šumom, slušali ptice, doživjeli šapat šume i miris prirode? Kako netko može poželjeti boravak u prirodi pretvoriti u smrt, krv i iživljavanje? No dobro... eto takvi su kakvi su.... jadni su. Sve to bi još bilo dobro da se oni drže svih tih svojih propisa, ali u ovoj zemlji se ne držimo ni puno važnijih propisa pa tako i lov nije u okvirima u kojima je dozvoljen i zamišljen. Lako je kad stignu organizirano i krenu u akciju... ali noćni pucnjevi krivolovaca su nešto prestrašno. Krivolovci su opet lovci... ali u samostalnim nastupima. Prije nekoliko godina čula se pucnjava... netko je pozvao policiju.... krivolovci su pobjegli... kad je policija stigla našli su mrtvu srnu i mrtvo lane pored nje.... a srni je još teklo mlijeko iz vimena jer je lane baš cicalo kad je navalio „ugledni“ lovac.
I onda su srne postale rijetkost..... pobili su sve živo. Dešavale su se i neke promjene u njihovoj preraspodjeli teritorija za lov i moram priznati da su unazad dvije godine puno kulturniji i tiši. Dugo već nisam čula pucnjeve noću. Zimi i u rano proljeće vidjela sam da je hranilica u šumi puna kukuruza.... a imala sam i nekoliko bliskih susreta sa srnama ovog proljeća. Da li je to samo zatišje pred buru.... čekaju da se životinjski fond oporavi pa će opet navaliti u nekontrolirano iživljavanje ili su ipak svjesni da je u civiliziranim zemljama sve prisutniji eko turizam, „lov“ na životinje fotoaparatima. To je vid turizma koji bi mogao ponuditi nova radna mjesta, velik priljev novca od stranih i domaćih turista. Poticao bi se boravak u prirodi i davao bi se dobar primjer generacijama koje dolaze iza nas. Još uvijek se stigne zaustaviti zlo iako je već puno životinjskih vrsta pred izumiranjem... ali još uvijek se može zaustaviti to ludilo.... pa da i naši unuci imaju prilike vidjeti divlje životinje uživo... i da im ne budu samo neka sjetna uspomena koju će im prepričavati bake i djedovi.
Nabavila sam skraćenu verziju jedne šumske priče... zbog Mališe. Već je star pa mu je teško čitati oriđiđi priče kao inspiraciju za pjesmice.
Bambi – Felix Salten
Došlo je proljeće, a s njime je rođen i Bambi, nježno krhko lane. Šuma se uskomešala zbog važnog događaja. Vjeverice, miš, trbušasti kunić, ptičice i zečići, sve životinje su došle upoznati i pozdraviti Bambija.
Osvanuo je novi dan. Bambi je nesigurno ustao i počeo otkrivati bezbroj čuda šume.
Ima mnogo zanimljivih stvari i Bambi polako počinje učiti. U tome mu pomažu njegovi mali prijatelji, maleni zeko i tvor. Bambi s oduševljenjem upoznaje cvijeće koje predivno miriše, šarene leptire koji lete, šišmiše s glavom na dolje, krtice koje ne vole sunce.
Nakon bezbrižnih mjeseci sretnog života u otkrivanju i učenju novih stvari, u šumu je stigla zima. Jednog jutra, kad se probudio, Bambi se iznenadio koliko se šuma promijenila.
- Pao je snijeg – rekla mu je mama. Pokušao je hodati, ali kopita su mu propadala u čudnu bijelu tvar, hladnu, ali privlačnu. Stabla, grmlje i trava bili su pokriveni snježnom bjelinom. Jednom, dok je pokušavao stati na led, upoznao je predivnu srnu koju su zvali Ljepotica. Pravi se važan pred njom, ali sklizati nije naučio.
Jednog jutra Bambija je probudila strašna buka koja je uznemirila cijelu šumu. Sa svih strana odzvanjali su pucnji iz lovačkih pušaka.
- Lov, lov! – čuo je povike sa svih strana. Bambi je počeo bježati. Mislio je na svoje prijatelje nadajući se da neće biti pogođeni. Već je čuo priče o lovu, kako će ljudi jednog dana doći i poremetiti šumski mir svojim puškama i koliko će žrtava odnijeti. Mama srna je u trku pratila Bambija i vikala za njim neka se ne okreće i neka što brže bježi.
Na žalost, ona nije uspjela preživjeti ovaj napad lovaca. Tko zna koliko je još nedužnih životinja stradalo s njom! U zajedničkom bolu i tuzi došao je i njegov otac, kralj među jelenima. Od sada će se on brinuti o mališanu. A pomagat će mu i ostale šumske životinje.
Vratilo se proljeće i Bambi je, s velikim čuđenjem, otkrio da se u njegovu životu nešto mijenja. Ponovno je sreo Ljepoticu. Njena prisutnost je postala nešto posebno za njega, drugačije od druženja s ostalim životinjama. Počeo je shvaćati da voli svoju Ljepoticu.
I ona je voljela njega, zato mu je pružila njuškicu da mu to pokaže. U šumi se rađala velika sreća, Bambi i Ljepotica postali su nerazdvojni.
Šuma gori! Požar je izbio iznenada i sve preplašio. Treba pobjeći na sigurno! Plamen napreduje, a dim prijeti da uguši životinje. Svi trče prema rijeci. Bambijevoj porodici pridružuju se ostali jeleni i zajedno bježe tražeći spas.
Vatra postaje sve jača i viša, a vrućina gotovo nepodnošljiva. Bambi, kji je već gotovo odrasli jelen, zajedno socem pomaže slabijim životinjama da se spase. Pomaže im preplivati rijeku i doći na suprotnu obalu. Bambi će otići posljednji.
Kad ga plamenovi gotovo dosegoše, Bambi uzima na leđa dvoje posljednjih malih prijatelja i uranja u spasonosnu vodu. Brzo pliva prema drugoj obali gdje ga veselo dočekuje cijela porodica i prijatelji. Bambi je u opasnosti dokazao da je zaista odrastao.
Pridružio se ljepotici s kojom je proveo ostatak svog života....
Post je objavljen 28.08.2007. u 16:01 sati.