27.07.2007.
Ovo je post posvećen onima koji vjerno čitaju, a ne komentiraju na blogu. Posvećen je onima koji svakog jutra već neko vrijeme otvaraju ovu stranicu i OČEKUJU moj osvrt na događaj koji im je ubrzao cirkulaciju i ljute se što ja tupim o lovu, cvrčcima i mravima dok "gori"..
Što kaže Dona???? Očekivali smo priču? Zvoni telefon i začujem pitanje: "Jesiiiii liiii čula za događaj?!!!!
Ndaaa... tu sam ja... cijelo vrijeme s vama.... šuteći vas gledam i slušam.
Neću vam sada pisati o "događaju", jer to i nije događaj nego je događanje. To je mogao biti događaj prije deset godina, no pretvorio se u u događanje. Bilo bi puno ljepše da sada svi možemo širom otvorenih očiju pogledali jedni druge u centar zjenice i pričati što se nekada davno dogodilo, ali na žalost to je preraslo u događa seeeee. Na žalost isto tako što to događanje nije prekinuto zato što bi to bilo normalno, pošteno, u okviru propisa i morala... prekinuto je spletom okolnosti koje su odredile da se opet površina močvare zatalasa i svojim mirisima privuče pažnju svih koji su u blizini.
Neću komentirati glavni lik naše priče. Zašto? Jer svi jako dobro znate što ja o tome mislim. Davno sam ja vama to vrlo glasno i razgovjetno ispričala... a i snosila posljedice zbog svoje iskrenosti u očito "pogrešno" vrijeme. Neću vam pričati o tome i iz razloga jer svima vama su majke odavno... još u djetinjstvu objasnile što je dobro, a što zlo.... koja i kakva ponašanja su prihvatljiva, a koja nisu.... isto to vam je ispričao i župnik na masu propovjedi koje ste nadam se pažljivo slušali, a piše i u zakonu za sve one koje zanima to štivo. Meni su ovih dana zanimljive vaše reakcije... vas "sporednih" likova. Gledam čuđenje, iznenađenje, slušam parole, moraliziranje i moram priznati da sam začuđena pojedinim reakcijama, iznenađena iznenađenjem onih za koje znam da sasvim sigurno nisu iznenađeni. Svi smo mi likovi te priče koja se već pretvorila u debelu knjigu.... možda vam se čini da svi mi nismo jako važni u odnosu na državne i svjetske probleme.... ali to vam se čini samo zato što ste na tren zaboravili Cesarićev "Slap" koji vam lijepo govori koliko je važna svaka kap. Državu i društvo činimo svi mi... a svojim reakcijama i ponašanjima na određene događaje aktivno sudjelujemo u stvaranju društvene klime, narušavamo ili poboljšavamo sustav vrijednosti društva kojeg smo članovi. Svi oni koji su bili DUŽNI odreagirati dok je događanje još bilo događaj odgovorni su pred zakonom, Bogom ako u njega vjeruju, ali i pred NAMA jer su neodgovornim ponašanjem narušili sustav vrijednosti društva u kojem i mi živimo... u kojem podižemo svoju djecu. Događanja još nisu završila. Čekamo kraj priče. A na kraju priče ćemo znati u kakvom društvu živimo.... da li moćni legaliziraju i proglašavaju normalnim ono što nije i ne smije biti normalno ili će pak biti na strani zakona, morala i društvenih interesa.
A sada poruka "malima", a najvećima!
Čak ako opet zataškaju nemoral... nemojte misliti da je to postalo normalno i prihvatljivo... nemojte vjerovati u priču da u životu bolje prolaze oni koji biraju lakši put i da bi se svi mi trebali prilagoditi i uklopiti u takva ponašanja. To je samo privid. Oni žele da vi radite greške. Ako napravite i najmanju glupost oni vas zauvijek posjeduju jer ste im dužni... a tada vas pretvaraju u svoje poslušnike i gaze i iskorištavaju do kraja... To su samo neuredno postavljena strašila koja postavljaju oni koji su privremeno u situaciji zastrašivati "male" da bi sebi osigurali svoje mjesto pod zvijezdama, da bi se osjećali moćno i važno. No na svu sreću pravda je spora, ali dostižna. Svi odgovaramo za svoje postupke i svoja ponašanja KAD-TAD! I zato vi "mali", a najveći moji... budite čisti i dobri na svom putu... nemojte odustati od pravog puta i vjere u naše pravo na pravednije i bolje društvo.... nemojte odustati u ime svih onih koji su bili slabi i nemoćni u borbi pa su prerano otišli jer više nisu mogli izdržati... a danas više i ne kucaju na vrata kroz koja su prolazili preko 30 godina, nemojte odustati u ime one koja je umrla s kletvom na usnama jer je i sama bila žrtva, ali i borac protiv takvih ponašanja u društvu. Glavni, a negativan lik ove priče više nije važan. Taj lik je bio negativan davno. A već dugi niz godina nije više negativan taj lik nego neki drugi likovi koji su dozvolili da događaj preraste u događanje. Moraliziranjem, iznenađenošću, analizama i pričama vam odvlače pažnju s te najvažnije stvari.... a to je podjela negativnih uloga u tom igrokazu. Važno je sve ono što će se dešavati sljedećih dana. Važan je kraj priče i pouka.... kao i u svakoj drugoj priči.
Neka mi oproste svi blogeri.... koji ne razumiju o čemu ja to pišem....
Poljubac svima "malima", a navjećima.... a onima koji ne pripadaju toj skupini kratki pozdrav: NSK!
Post je objavljen 28.08.2007. u 16:01 sati.