Marketing
Četvrti dio: Madrid je čekao samo na nas!
Nakon dugog, ali meni nimalo dosadnog puta (jer sam na jednoj stanici uspio kupiti puno Oreo keksa), stigli smo u Madrid. Bilo je vjetrovito, točno onako kako ja volim, a lagane zvukove basa Lloreta, zamijenili su zvukovi ovog užurbanog velegrada. Ogromni neboderi i vrhunska suvremena arhitektura vide se već izdaleka, iako kao i svaki grad, ima mnogo zgrada sabijenih jedna na drugu u nekom nelogičnom odnosu. Užasno umorni, došli smo na večeru u Hotel Claridge u kojem smo odsjeli, ali kad vam je pokvaren želudac od previše sangrije večer prije, nije baš preporučljivo išta jesti, a kamoli pršut koji su nam servirali. Hotel je sam po sebi odličan. Nije skup, a ima predobar pogled (gore), ako ste naravno te sreće da budete na jedanaestom katu. I ta visina ne sprječava zvukove ulice da dopiru u sobu jednako kao i na petom katu.
Nedaleko od hotela, nalazi se ovaj ogromni, ali ukopani željeznički kolodvor (gore) koji, kako smo saznali, više nema tu funkciju. Već kad se nalazite pokraj Avenije Grada Barcelone, vrijedi pogledati i Ministarstvo agrikulture, koje ima predobre kipove na pročelju. Veoma me zapanjilo koliko je Madrid drugačiji od Barcelone; više se ne mogu vidjeti toliko pročelja prepuna pločica, ali su zato bogato urešena kipovima i ostalim reljefnim zanimljivim stvarčicama.
Najvažniji madridski trg je Plaza Mayor (nadam se da sam dobro napisao). Uvijek je prepun ljudi, a zanimljiv je po tomu što je zgradama okružen sa sve četiri strane, dok se na ulice izlazi kroz prolaze u prizemlju. Jedna je posebno ukrašena po pročelju (čak mislim da ta ima i pločice) i to je jedna od važnijih, samo ne bih se usuđivao pogađati o čemu je bila riječ i kakav je to kip koji nalikuje na Jelačićev usred trga (ajme, sram me). Znam da se u blizini nalazila neka istočnjačka trgovina sa sumnjivim proizvodima, a još sumnjivijeg mirisa. U svakom slučaju, odavdje je najbolje započeti razgledavanje. Čak se u blizini nalazi i prvotna madridska katedrala.
A ovo gore je nova katedrala Madrida. Veoma je raskošna, a nalazi se točno nasuprot Kraljevske palače koja je građena (ili barem obojana) u istom stilu. Nedaleko od toga nalazi se i Cervantesov trg na kojem se nalazi kip Don Quijotea sa Sanchom Panzom, i čak Dulcinejom, dok Cervantes sve to nadgleda. Samo šteta, ljudi su se toliko verali po tom kipu da ga nisam uspio niti pošteno fotografirati. Zamislite, jašete konja Don Quijotea, a dolazite iz Azije, weee... - nije mi jasno čemu to.
I onda prolazite kroz grad i gledate te masovne ogromne zgrade i mislite si koliko je ovaj grad veći od Zagreba i kako biste se možda mogli bez problema snaći i živjeti ondje. Fora je to što niti jedna zlatna površina ili ona pozlaćena, pa niti ona bakrena nemaju patine na sebi - oni toliko brinu za to da vas jednostavno zabljesne na ulicu sunčeva svjetlost o to (fotografija dolje). Vrijeme nije bilo niti pretoplo toga dana, niti je bilo hladno - taman za šetnju po gradu.
Starbucks je, naravno, posve nova priča i mislim kako ću morati njemu posvetiti jedan cijeli post, jer tako su dobri da bih stvarno morao. Glavno je da smo Lugh i ja, dok smo išli gradom, odjednom bili počašćeni novim frapeom od manga. To je bilo poslije posjeta muzeju.
Museo del Prado je jedan od najpoznatijih muzeja u Madridu, a u njemu možete vidjeti mnoga djela El Grecoa, Tiziana, Goye, a kada smo mi bili i Patinir je privremeno bio u muzeju. Najpoznatije slike su najvjerojatnije "Maja gola" i "Maja obučena", zapravo ista slika, samo pretpostavljate razliku. To je neki plemić koristio za večere s liberalima, odnosno s konzervativcima, ovisno o tomu tko je bio na vlasti. Napokon, meni osobno najviše se svidjela Tizianova "Isabella Portugalska", čak toliko da sam odlučio kupiti slajd i onda jednom (već si ja planiram) kad budem imao svoju viktorijansku kućicu, razvit ću ju u izvornoj veličini i staviti u dnevni boravak. Ako ju vidite, obratite pozornost na prste. Prilično dobro napravljeno!
Najgore iskustvo je bilo na Koridi. Veća je od one u Barceloni, ali ako ste mislili da se oni malo poigraju bikovima i onda ih vrate, grdno se varate. Oni i dan-danas tako kolju te životinje pred svima i muče ih bodljama koje im završe u leđima, da bi na kraju par konja odvukao tog onesviještenog bika po pjesku dok krv prska svuda uokolo. Čovjek bi pomislio da se loše nevike ostavljaju u prošlosti, ali Španjolci drže do tradicije, očito. :-o
Noću, Madrid je osvjetljen gotovo neprimjetno po ulicama, dok su zgrade veličanstveno obasjane raznobojnim reflektorima i ponekad se čini kao da je dan samo za određenu građevinu. Kao što vidite, oni kao i u Barceloni, posjeduju ovako jedan uzvišeni kip Kristofora Kolumba koji svojim dugim kažiprstom pokazuje u smjeru Amerike. U blizini je Hard Rock Café Madrid, do kojeg su me odvukli unatoč silnoj pospanosti prvu večer. Naravno, rezultat je bio taj da u tri ujutro bauljamo mračnim ulicama Madrida i gledamo u žohare (!) koji plaze po pukotinama u podu ulica.
Od svega mi je najbolja reklama, jednostavno sam ju morao staviti ovdje. Madrid je dobar za još nešto - trošenje novaca, pa ako zadnji dan maturalca kojim slučajem shvatite kako imate hrpu koju namjeravate potrošiti, preporučujem Zaru, koja je za kojih 100 do 200 kuna jeftinija od one nedavno otvorene u Zagrebu, kako sam uspio vidjeti. Ako kupujete vodu, najbolje je kupiti najjeftiniju i to u nekom od velikih trgovačkih centara, jer tamo košta četvrtinu eura, dok u trgovinama košta i do dva. Dakle, velika razlika.
Prije negoli smo stigli u Madrid, bili smo u Montserratu, a kasnije smo otišli i u Toledo, ali to očekujte u sljedećem, zadnjem postu u ovoj seriji.
Dakle,
Nastavlja se...
Sljedeći put: Montserrat i Toledo
Veselo!
;-) Boris
________
Fotografije: Ponovno kao i prošla tri posta.
Post je objavljen 06.09.2007. u 22:25 sati.