Marketing
Mala, ti to ne shvaćaš
Baš mi se svašta mota po glavi ovih dana. I nikako da se primim učenja. Ispiti samo što nisu počeli... naravno, nije da me to brine. Navikla sam se da se ne mogu primit knjige do zadnjeg dana.
Nego, frendica mi je danas rekla nešto čudno. Bar je to meni bilo čudno.
Raspravljale smo o tome kako su ljudi zapravo glupi kad se zaljube. Ne svi, naravno. Ovo je više bila tema o onima koji se slijepo zaljube u nekog zauzetog, oženjenog, il što već, i slijepo vjeruju u budućnost svoje veze. Ne vide da ih ta osoba laže, vara, i da nikad neće bit na prvom mjestu u životu. Zapravo, vjeruju da su njih dvoje u toj "vezi" jedini, da ne postoji treća osoba koja čeka da joj se doma vrati njen-njegov dečko-cura-muž-žena, svejedno. Zašto jednostavno ne vide stvarnost? Da su oni zakinuti u toj situaciji i da ih se ne poštuje?! I kao ono najbitnije, da svojim odnosom razaraju nekome vezu ili brak?! Zar je tako teško naći nekog slobodnog tko bi te za promjenu volio?
Na moje opće zgražanje na samu pomisao tako nečeg, frendica mi je rekla da ona jednim dijelom shvaća jer ima neka svoja nerealna zaljubljena očekivanja vezana uz određenu zauzetu osobu i da ja u tome nju ne shvaćam. Ja ne shvaćam?! Ja da nju ne shvaćam?! Shvaćam ja da je ona zaljubljena i da želi nešto što nije ostvarivo, ali to su samo želje, ne čini ništa da to ostvari. I ja ne shvaćam?! JA?!?!?! Ja koja godinama maštam samo o NJEMU, neumoljivo se nadam nekom čudu, neprestano mislim o njemu, ne mogu ga zaboraviti koga god drugog da upoznala. I zar se meni može stvarno reći da ne shvaćam?! Jer mislim da shvaćam. O, da.... znam kako je to kad nešto silno želiš, u glavi imaš zamisao i kako bi to lijepo izgledalo, a zapravo ostaneš dovoljno realan da znaš da se to nikad neće dogoditi. I želiš to sve zaboraviti. I odustati. I odustala sam. Ne živciram se radi toga, ne dopuštam da to utječe na moje uobičajeno vedro raspoloženje. Ali zaboraviti ne mogu. U meni se ne gasi nada, samo čuči u mraku i čeka da joj se upali lampica.
I zato mi nije jasno zašto mi je frendica rekla da ne shvaćam. Skroz me to izbacilo iz takta. A skoro i povrijedilo. Ako se ne zanosim bez razloga, to nije zato što ne shvaćam. Nego zato što to pokušavam zanemariti. I živjeti život. Jer on je takav, okrutan, pun razočaranja. I ne zanosim se jer se uvijek nadam da će jednog dana stvari sjesti na svoje mjesto. Ako ne s njim, možda s nekim drugim. I možda će taj drugi biti bolji od njega. Nikad se ne zna. Jer život je nepredvidiv.
Ali nemojte mi reći da ne shvaćam. Jer ja stvarno shvaćam.
Post je objavljen 05.09.2007. u 17:11 sati.