Ponukan mnogobrojnim pitanjima zašto na blogu ne pišem afirmativno o ateizmu, već kritiziram Crkvu, iznijeti ću svoje viđenje ateizma.
Ateizam je normalno stanje svijesti, koja se razvija na temelju osjetilima prikupljenih i razumom obrađenih informacija. Takav ateizam nema ime, jer je on racionalan pogled na svijet oko nas. Međutim, ateizam kao imenovani pojam razvio se kao suprotnost teizmu, tj zdravog razuma lišenom pogledu na svijet. Ateizam kao takav postoji u današnjem društvu, jer njegova je osnovna uloga rješavanje čovječanstva lažnog grizodušja i rušenje predrasuda koje uzrokuju razne religijske dogme. O ateizmu se zaista nema što za reći, jer kad se ništa ne govori - to je ateizam. Bogovi su stvoreni u pričama koje su za svrhu imale plašenje ljudi i stvanje dobrih sluga, no te sluge ne služe Bogu, već njegovim "zastupnicima".
Zato promicnje ateizma kao prirodnog stanja svijesti, lišenog iracionalnih nada i strahova, vidim kroz rušenje religijskih dogmi i tabua. Ateizam nije način razmišljanja koji ćete prihvatiti slijedeći druge, već razina spoznaje na kojoj ćete se naći kad priznate sebi da vas varaju.
To je inteligencijski nezahtjevan proces, no emotivno je veoma zahtjevan; Morate priznati sebi da su vas navukli jer vam se to svidjelo. Naime, tko ne bi želio "produžiti" svoj život i život svojih najmilijih?
Post je objavljen 05.09.2007. u 20:00 sati.