Marketing
There's just too much that time cannot erase...
Rekli su da samo trebas posloziti svoje osjecaje i da rijeci same dolaze.Tako lako?
Ja se trudim i pokusavam ali uvijek naidjem na slijepu ulicu,poklopi me mrak i sve sto sam svo ovo vrijeme brizno skupljala i polako slagala raspadne se na jos sitnije dijelove,a ja ih skupljam brzo kao da se bojim da ce negdje nestati.Sve uspomene,sve poglede,sve rijeci,sve tajne...
Stajem...Biram sebe pored tebe.Mozda me zato mrzis?
"Ima li jos danas medju nama stepski vuk? Ima li,dakle,jos cudnih,nesavitljivih i do bola usamljenih stvorenja,koja se beskrajno cude ispraznosti zivota i stravicno plase svoje komplicirane posebnosti?Ima li jos onih koji istinski ljube ljudski rod,a ne razumju ga,koji zude za malo ljudske topline,paznje i samilosti,a bjeze od ljudi kao kuge?
Ima li neutjesnih placenika cija okamenjena srca lebde u praznini svijeta,tragicnih heroja koji u svijetu idolatrije traze svoje zvijezde vodilje i koji u vremenu posvemasnjeg zaborava i otupjelosti vapiju za spasonosnim trackom nade?Ima li jos uopce nesretnih zaljubljenika u slobodu i strasnih kockara sa sudbinom?"
Kako jedna potpuno nepoznata osoba moze poznavati moje osjecaje toliko bolje od mene.Toliko bolje ispricati moju pricu i staviti tacku na i...
To je sve sto sam htjela da kazem.Opet nepotpuno i nerazrijeseno...
Ostaje mi samo nada da cu jednog dana uspjeti napisati cijelu pricu ili bar procitati rijeci nekog stranca koji je stavio tacku na i.
Post je objavljen 05.09.2007. u 11:40 sati.