Marketing
danas mi se plače
Rekla sam sama sebi da neću o nikakvim ozbiljnim temama. Svi sve znamo i moja pamet uopće nije potrebna da bi potkrepljivala ili kritizirala neke velike ili male događaje u domovini nam Hrvatskoj. Sa mnom ili bez mene ići će i politika i sve ostalo. Svojim putem. Koji nije i moj.
Tu ja ne mogu ništa napraviti.
Osim da pišem neke postove sa svojim mislima, koje ionako nisu originalne a koje svejedno ništa neće promijeniti.Ni mene, niti
onoga koji čita.Niti situaciju.
Tamo gdje mogu napraviti nešto -tamo radim.
Tamo gdje osjećam da mogu promijeniti, da mogu
nešto učiniti, da mogu skrenuti barem jednu misao,
barem jedan stav, tamo to i radim.
A to je za sada u vezi životinja.
Pasa najviše, zna se zašto.
Sad bi htjela pisati o psima i odnosu ljudi prema životinjama.
To je područje koje sada već dosta dobro poznajem, a što ga više poznajem to se više grozim.
Grozim se misli o odnosu čovjeka i životinje.
U kojem je životinja žrtva.
Gdje me uvjeravaju da u Bibliji piše :"gospodarite nad njima".
Gdje ja odgovaram :"pri čemu se ne misli silom , nasiljem i nebrigom, nego gospodarite marom dobrog gospodara". To se mislilo.
To nam je Bog dao u nasljeđe i kao obavezu!
Na mojoj maloj kućici svaka kuća ima psa.
I svaki puta kad dođem steže mi se srce. Onako uvijek sam na rubu nekog plača i trudim se da kad prolazim da okrenem glavu da ne bih morala gledati.
Govorim. Govorim.
No nitko ne sluša.
Moja susjeda je stavila kujicu na lanac. I uvjerava me :"njoj je tu jako dobro".
Mislim si : TEBI je dobro da je ona na lancu.
Kako me samo može gledati u oči i izjavljivati takvo što?
Drugi pas, u drugom dvorištu je zatvoren u box cca 2 metra sa 3 metra.
Opet. Ništa ne mogu. No gledam tog jadnog psa i mislim si : kad ste se već potrudili da mu napravite taj box zašto se niste potrudili da mu napravite i hlad??? Samo je još trebalo gore na box staviti nešto.
Bilo što.
Jer taj je pas cijeli dan na suncu.
I njemu je tako vjerojatno dobro. Uvjeravali bi me oni.
Kad bi ih pitala. Ali ne pitam.
Ništa više ne pitam, jer se bojim odgovora.
Bojim se svoje reakcije na odgovore.
Već mi je došlo da ih sve prijavim.
No ne mogu.
Mislim si ovo. Koliko držiš do sebe toliko držiš i do drugih.
Cijeniš li svoj život cijenit ćeš i tuđi. Brineš li o sebi britnut ćeš i o drugima.
Pa bile to i životinje koje toliko oholo podcjenjujemo.
I smatramo da su one tu da nam služe.
Zaboravivši da smo mi tu da služimo njima.
Jer "služenje" (ono Biblijsko) nije u modi.
Pa nas je sram. Sram nas je "služiti".
Sram nas je biti na usluzi drugima.
Jer smo previše oholi.
Jer smo previše sebični.
Da bismo razmišljali.
Ne razmišljamo mi ni o ljudima a kamo li o životinjama.
Koje su živa bića.
I koje nam je dragi Bog dao da "gospodarimo njima".
Moju malu kujicu (susjedinu na kućici) mazim i pazim kad god to mogu.
Donosim joj igračke, donosim joj teniske loptice.
Ne smijem ju pustiti sa lanca ali joj smijem
donijeti vode kad moja susjeda to zaboravi.
Smijem se poigrati s njom. Smijem joj dopustiti
da skače po meni od veselja i radosti.
(Pri čemu me ne smeta što me je svu izlizala
i zaprljala. )
Smijem ju pomaziti - što ona posebno voli.
Smijem zamoliti susjedu "dajte ju malo pustite, molim vas".
Smijem reći "kako bi vama bilo da vas stave na lanac?".
Možda. Možda nešto uspijem. Jer vidim da mi se susjeda
počinje opravdavati. Vidim da je počela razmišljati.
Vidim da je u jednom trenutku , jednoj sekundi i
razumjela što govorim.
Bio je to trenutak...no ipak.
I tako, zaboli me kada vidim stav ljudi prema životinjama.
"Vidi gamad kako se množi", kažu.
A mi? Ljudi? Mi se ne množimo?
Kojim zakonom je nama sve dozvoljeno a njima nije?
Hoćemo li ih potamaniti? Do kraja i skroz?
Pa ćemo sretno i zadovoljno živjeti u svijetu
u kojem nema niti jednog drugog živog bića
osim ljudskog roda?
Nedaj Bože takvo zlo.
I možda ovaj post kad netko pročita,
možda se zamisli.
Vjerojatno ne, jer svi su oguglali.
No možda se samo na jednu sekundu zamisli.
I možda ta sekunda promijeni neki stav.
Jer o nama ovisi. O nikom drugom.
Jer nikog drugog ni nema. Mi i životinje.
I dragi Bog koji sve to gleda i mislim si...
da vjerojatno
plače!
Kategorija : unaprijed izgubljene bitke!
Razlog : sve mi je teže gledati okrutnost.
Post je objavljen 05.09.2007. u 10:48 sati.