Marketing
Hotel "Potočnica"
Počela je sezona bolesti. Sinoć je mlađa Potočnica zakurila 
. Ima upalu grla. Temperaturu je imala cijelu noć. Eno je sad s tajom. Na sreću da on može odraditi većinu takvih "dežurstava". Bih i ja, kako da ne, al ak me nema u radnji, nema nikakvih novčića taj dan. Prokleti posao i nofci. I to će, valjda, jednom sjesti na svoje mjesto. Pa će mama raditi neki posao koji neće biti vezan uz dvije smjene i stalnu prisutnost na jednom mjestu... Do tada, snalazit ćemo se i dalje ovako.
Trebali smo ići na berbu grožđa u Moslavinu ovaj tjedan. No, berba se odgađa za desetak dana. Šteta, mi tada ne možemo. Isto zbog posla. Vikend prije, vikend poslije da, al baš tada ne. Priroda isto valjda ne može čekati. Tako izgleda da ove godine nema zajedničke avanture zvane berba... Onda ćemo bar pokušati izorganizirati posjet Kostajnici, za Kestenijadu. Moja djeca nisu nikad bila tamo. A ja sam zadnji put bila davne 1988. Veselim se unaprijed. Iako mi je sestra rekla da je bivša bakina kuća u derutnom stanju, i da je panorama Kostajnice izmijenjena, svejedno ću se sjetiti nekih dijelova gradića, i dozvati drage uspomene na školske praznike koje sam provodila kod bake. Kupanje u Uni ili sanjkanje niz Djed... Prilika je to i za obići naslijeđeni hotel koji bi valjalo što prije prodati kako bi se zgrada mogla obnoviti i upotrebljavati. Izvana to izgleda pristojno (autorica lijeve fotke - moja teta, desnu sličicu sam skinula s Interneta),
ali unutrašnjost će uskoro propasti... Nasljednici nemaju novaca za obnovu, ne mogu se dogovoriti za održavanje... Od njih osam, uvijek se nađe bar jedan koji zavlači s plaćanjem struje ili ne odobrava planiranu sanaciju. Ih, da imamo novaca ne bismo ni prodavali hotel nego ga sami otkupili od ostalih rođaka i postali hotelijeri... Pa bismo nazvali hotel "Potočnica", hihihihi...
Post je objavljen 05.09.2007. u 09:38 sati.