Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/blacklucius

Marketing

ponovno rođena

Drveni sat otkucava sedam sati, vrijeme je da pođem. Odijenuh košulju i suknju. Po naručenoj želji. I još samo kapljica najskuplja parfema iz crvene bočice. Hladnoća noćnog zraka dotakne mi tijelo, a ono mu uzvrati naoštrenim, mekim dlačicama. Ponosno koračah mračnom ulicom kroz koju bi svako malo prošao automobil upaljenih svjetala. Dolazim do napuštene kuće, i dok naslonjena na zidu čekam, divim se ljepoti prirode. Drveće bujno očekuje kada će pokleknuti i pokazati svoje kržljave i lomljive kosti. Dolazi muškarac odijeven u veoma otmjeno odijelo i skup kaput. Skida šešir te pozdravlja. Lagano se nagnuh i krenusmo prema njegovu stanu. Njegov hod bijaše brz. Drzak, gord. Pošto uđosmo u stan, priupita:
-Želi te što popiti, možda vino?
-Može, hvala. – U njegovu glasu čula se neka graciozna uzvišenost. Lagano ispijah čašu dobrog crvenog vina. Nakon toga uputismo se u sobi sa velikim krevetom sa djevičansko bijelim plahtama. Pitah ga bojažljivo:
-Kako želite?
Njegov pogled ošinu me kao munja. Dovoljan znak da ušutim i pustim da on govori. Rekao je da legnem i opustim se. Srce mi je kucalo kao loptica što je vezana za reket. Izmjenično, brzo. Glasno. Razodijenuo me. Dok sam ležala gola zatvorenih očiju, svukao je svoju odjeću. Kao kakav tinejdžer pažljivo je sjeo na krevet i poljubio me u čelo. Uskoro njegove meke usne upoznaše svaku poru moga besramnog tijela. Vršcima jagodica prelazio je mojom blijedunjavom površinom, bilo mi je neugodno. Onako ležala kao svaku večer prije, a osjećala ono što prije nikad ne osjetih – meku ugodu. No, prije no što uspijeh povjerovati da savršenstvo zaista postoji, osjetih kako njegov ukrućeni ud ulazi u moj lađasto oblikovani organ. Ispustih neznatini jecaj, prvi put. Njegove ruke su me i dalje nježno milovale. Trenje udova, jedno o drugo, stvori vatren osjećaj. Požuda. Isprepletenih prstiju međusobno se nadopunjavasmo. Ispunjavasmo čudnom energijom jedno drugo. Obavijeni kapljicama znoja doživjesmo vrhunac seksualne požude. Istovremeno, osjećajno. Tada nastupi minuta uzvišenosti, gdje zatvorenih očiju u mraku očnih kapaka, spoznah savršenstvo fizičkog dodira. Iz grudi mi se otme tihi jecaj zadovoljstva. Nisam smjela to pokazati, a on to nije smio vidjeti. Otvorih oči, pogled mi uhvati njegove, u punom žaru, smeđe oči. Dugo nakon toga se gledasmo proučavajući dubinu sugledačevih očiju. Nakon što sam se istuširala, vratih se u sobu koja je izgledala potpuno drukčije nego na početku. On se već bio odijenuo u nekakav kućni ogrtač i rekao:
- Novac Vam je na stolu. Pozvat ću Vam taxi.
Osjetih sram po prvi put. Uzeh nezasluženi novac i istrčih iz stana što su me noge više nosile. On je zbunjeno stajao. A ja povrijeđena, iskorištena, bačena. Iduću večer, kao i svaku prije no jučer, čekah da obavim ponizan čin zadovoljavanja nezadovoljenih seksualnih nagona i tzv. požuda. No, um...Um ne prestaje mislit na prokleto nesavršenstvo dvaju stopljenih bića od noći koju će pamtiti dovijeka.

Prvi put tijelo se predalo, srce je kucalo, oko je plakalo.
Po prvi put biće, u meni, se probudilo.



Post je objavljen 05.09.2007. u 01:02 sati.