Marketing
Cold and morbid...
I nebo je odlučilo pustit suze. Al to su suze gorčine, barem ja tako mislim. Jer da su to suze tuge, ne bi bilo ovako ledeno i ovako kišovito. Još uvik grad plače, vapaji tužnih ljudi se čuju, možda nikad i neće pristat. Uvik ljudi vape za nečim, uvik zazivaju nekoga, samo šta se često ti vapaji događaju u dušama ljudi. Ne čujemo ih mi, na neki način obični smrtnici. Kad smo mi ti koji vape, često ne želimo da drugi čuju nas, upravo iz razloga šta će bit izrugivanja, jer svaki vapaj za sobon vuče velike emocije, pogotovo ako je to vapaj tuge, vapaj žalosti, vapaj boli. Morbidno je sve vani, morbidan sam i ja danas otkako je pala prva kap kiše. (Nisan ima (neman ni sad) volje za puno pričanja, baš čudno zar ne.Al najviše me boli jedna stvar. Kad su neke osobe u kurcu onda ih nesmiš dirat, kad je tebi loše il slično, onda baš uživaju podjebavat. To mrzin, al neka.)
Iman neki osjećaj da je ovaj grad posta grad izgubljenih duša. Hodam ulicama i osjećam te duše. Osjećam kako prate okolo ljude, kako žele nešto pronaći, možda naći zvijezdu vodilju, zvijezdu koja će ih konačno odvesti tamo di pripadaju, bilo to čistilište, pakao ili raj. Moja duša (a i mnoge druge, al ja ću pisat u prvom licu) nema svrhu postojanja. Tu je samo kako bi patila, kako bi prolazila sva razna sranja i nakon toga ustala kao feniks iz pepela. Ali moja duša više nema snage za ta dizanja. Iako prije nisam bija osoba koja odustaje, nisam to ni sad, ali osjećam kako gubim volju i snagu da ponovo ustanem. Toliko puta se dižeš, i nanovo si pokopan. Toliko puta umreš iznutra, i nešto te oživi. A to nešto kao da želi da ti nabasaš na novu kušnju, na novi problem, na novu patnju. Pa dajte. Razmislite. Isplati li se toliko patit. Možda san ja samo još jedna kukavica, još samo jedna obična pizda (kad moran tako reć) koja se boji ić u sutra, koja se boji suočit sa problemima, koja se boji reći nekome "prikini više". Možda nisam.
Nova - stara obaveza ostala je uvik ista. Istina bog, ambijent je uređen. Bolji je bija prije. Morbidniji. Više devastiran. Uređeno je i svježe obojano. Ne sviđa mi se. Nadam se da će bit manje noćnih mora. Da neće bit ka i ovo lito. Bilo je grozno. Te more, bolje rečeno vizije bliske budućnosti. Hvata me jeza. Počinjem se bojat sam sebe. Al dosta više pisanja. Nisan normalan. Svaki dan post. Molin vas da me u buduće suzdržavate glupih kometara tipa super ti je blog i to. Ako imaš šta pametno reći onda reći, ako nemaš otiđi. Till next time, pozz
Post je objavljen 04.09.2007. u 21:31 sati.