sve su ljubavi na neki nacin tuzne,tuzne a tako sretne.zasto je sve tako komplikovano u ovom zivotu?zasto jednostavno ne mozemo reci da volimo,a da pritom ne patimo..sve prave ljubavi su tuzne,pa dobro..ne moze se reci bas sve jer neke na kraju ipak sretno zavrse,ali ipak su tuzne..te sitne nebitne stvari unistavaju pravu ljubav pa i onu koje nema..na taj nacin nestaje ta prava ljubav,ostaje samo tuga i sjecanje na tu ljubav koja je izgledala tako jako i cvrsto da je niko i nista ne moze unistiti,ali ipak je nestala da se nikad ne vrati..ne,nije ona nestala,jer prave ljubavi nikad ne nestaju,one ostaju duboko u srcu,da jacaju tugu koja je cini tako jadnom i bezivotnom..sve prave ljubavi su tuzne jer nista vise nije savrseno,pa tako nema ni ljubavi bez tuge ni tuge bez ljubavi,sve je na neki nac povezani..mrzim,a volim,zasto je to tako??vjecno su se ljudi pitali i nastojali shvatiti tu tugu,ali samo prave ljubavi ce shvatiti taj period,period beskrajne tuge,jer sve prave ljubavi su tuzne..
ovo je pisala jedna cura iz mog razreda..i mogu reci da ima istine u ovom..
Post je objavljen 04.09.2007. u 21:28 sati.