Znate da inače ne radim ovakve postove, ali Luki, meni izrazito draga osoba s kojom sam u stalnom kontaktu mi je predala ovu štafetu, koju sam ja rado prihvatio. Trebala je još jučer biti objavljena, ali imao sam posla oko faksa i nisam stigao. No da krenemo...
Pošto imamo samo 24 sata mislim da bih se probudio negdje oko 9 ujutro, ali jasno naspavan i odmoran. Već sam ranije odlučio što bi moj idealan dan otprilike trebao sadržavati tako da mi sitnice ne bi pretjerano bile važne. Nakon obilnog, zdravog doručka ( doručak je ipak najvažniji obrok ) krenuo bih u već određenom smjeru. Cijeli bi dan proveo u različitim dijelovima svijeta, ali zbog različitih razloga naravno.
Ono što je jasno je to da imam svoj privatni aviočić sa skromnih 30-tak mjesta, opremljen vrhunskom tehnologijom koja ima sve što možete poželjeti ( doslovno sve, da sada ne nabrajam ). Prvo odredište je San Simeon u Kaliforniji, SAD. E da zaboravio sam spomenuti kako sam se probudio već u aviončiću i doručkovao također; da ne trošimo vrijeme na put. Ako se pitate što ćemo u Kaliforniji ... Posjetiti ćemo Hearstov zamak ( jedinstveni romantični arhitektonski događaj u Americi, kako je rekao Bruce Porter ). Izvorno La Cuesta Encantada ili Čarobni brijeg bio je utočište prvog multimedijskog mogula 20.stoljeća, Williama Randolpha Hearsta ( vlasnika novina, časopisa i filmskog studija ). U goste su mu dolazili Chaplin, Shaw, Churchill i Lindbergh; Gershwin je svirao na klaviru za njega, a Orson Welles oblikovao ulogu novinskog magnata u filmu Građanin Kane po uzoru na njega. Dvorac je praktički izgrađen u zabiti, u divljini. Obuhvaća 51 hektar površine, ima 165 soba i otvoreni bazen od 155m2 u kojem bih se zasigurno okupao. Danas je to Državni povijesni muzej. Upišite to u Google, pogledajte barem slike, nećete požaliti.
S obzirom da vrijeme brzo leti mi letimo dalje. Moje sljedeće, a ujedno i odredište u kojem ću prenoćiti je Pariz. Pošto obožavam i igram tenis, zamisliti ću sebe u vrijeme Roland Garrosa i u finalu u kojem pobijeđujem Rafaela Nadala u 4 seta. Podižem pehar, opraštam se od divne publike French Opena i krećem u noćni izlazak. Večerao bih u Train Blue restoranu ( raskošni secesijski stil ) smještenom na Place Louis Armand. Što se gastronomije tiče, glavni specijaliteti su kamenice, kavijar i odrezak ( entrocote ) - nešto od toga bi probali. Večer bi završila odlaskom u Operu. Iako to nije uobičajeno, ipak je moj idealan dan u pitanju pa bi u Operi po prvi puta nastupala sva raskoš instrumentalista koji me uveseljavaju - za početak neki uobičajeni pariški band u stilu New Orleans jazz izvođača, kasnije Dire Straitsi i Eric Clapton, a za kraj i ugodan završetak večeri nešto lagano poput Celine Dion ili Robbieja Williamsa npr.
To bi bio kraj prelijepe večeri, ali ne bi još išli na spavanje. Odsjedam jasno u Ritzu, s krova hotela promatram vatromet meni u čast ( zbog Roland Garrosa, ne bezveze ) i Eiffelov toranj. Nakon takvog jednog iskustva zaspao bih mirno, poput bebe, neopterećen svakodnevnicom, u rukama voljene osobe. Ako ste primijetili da u nekim trenucima govorim u množini to nije slučajno. Jasno da bih u takav jedan dan uključio i osobu koju volim, samo jednu, s kojom bih podijelio sve fantastične doživljaje i dan koji sam upravo opisao.
Nadam se da ne zamjerate ako je ovo više ličilo na putopis nego nešto drugo, ali stvarno bih idealan dan proveo daleko od normale, okružen mjestima koja me oduševljavaju i osobom koja me ispunjava...lijepi pozdrav i pusa svima...hvala Luki zbog štafete...el greco
P.S. Štafetu proslijeđujem diogen ( ako želi ) :-)
Post je objavljen 04.09.2007. u 20:42 sati.