Nakon one priče od jučer bila sam malo sredila misli, razmislila sam dobro o svemu i iako sam bila svjesna da stvari neće više biti iste, čekala sam bar ispriku da vidim što dalje. Morala sam promijeniti i pin na mobitelu jer me previše podsjećao na njega. Bio je to njegov datum rođenja, i on je to jedini znao. Toliko smo bili povezani... a onda je odjednom sve palo u vodu. Znala sam da ću ga danas sresti bar na kratko. Ali dobila sam to da je okrenuo glavu kad je prolazio kraj mene.... Ne vjerujem da je to bilo iz srama ili iz tog razloga što mu je žao, nego je imao neki uvrijeđeni stav... Nakon svega on se osjeća uvrijeđenim?! I opet me iznenadio... Nisam mogla vjerovat. Ili se brani onim opće poznatim NAPAD JE NAJBOLJA OBRANA. Ali ovo definitivno nije bio trenutak za to niti će mu to šta pomoći, jedino može pogoršati stvari. Danas sam pričala o tome sa 2 cure koje su mi stvarno drage, rekla sam im kako je bilo i rekla sam da mi oproste ako im ne mogu nešto reći jer jučer je nažalost poljuljano moje povjerenje prema svima, čak i prema onima koji nisu ni najmanje krivi. Eto, uhvatila sam se u situaciji da promišljam prije svake rečenice koju izgovorim, a to mrzim....
Post je objavljen 04.09.2007. u 18:41 sati.