Tako se zove Vitina jaslička grupa
. Danas sam ga ja vodila. Tata je imao prije dogovorene obaveze a i ja sam htjela upoznati tete i vidjeti koliko mi zapravo treba vremena do vrtića.
I tako smo se zaputili u kišno jutro. Nije bilo baš rano ali ipak je još bilo jutro. S jednom rukom upravljam kolicima, u drugoj ruci kišobran, pa poprek do vrtića. Tramvajem ima jedna stanica, pa j š pola stanice pješke tako da je jednostavnije sve prohodati , cca 20-tak minuta.
Za početak smo ustanovili da odmah treba kupiti nove cipelice za kišu, jer u postojeće nožica više ne stane,a bila sam uvjerena da su mu dobre
. Jakna-kabanica je još OK. Traperice idu na njega iako ni one neće dugo.
Najbolje da napravimo mini-reviju doma, pa da vidimo u što stanemo
.
Uspjeli smo relativno suhi doći do vrtića, sparkirati kolica kraj gomile drugih i pronaći pravu sobu. Tata je dao polovične naputke pa smo najprije krenuli na pogrešne štenge.
Vito je odmah krenuo u grupu , ja upoznala tete, sviđaju mi se, starije su (i i pretpostavljma iskusne), jedna djeluje blago, druga strože što je dobro, jer je Vito tip da posluša autoritet, sa pregovorima i cici-mici se za sada ne postiže puno :rofl
Sjela sam sa strane i gledala kako se igra i čini mi se da se dobro snalazi. Ni jedna mu igračka doduše ne zaokupi pažnju na dugo vremena kao ni doma, jedino bi beskonačno mogao otvarati i zatvarati vrata
. A igračka ima puno , pa kad mu jedna dosadi, primi se druge, na kraju se derao kad smo trebali doma, jer je htio ostati.
Zadovoljna sam kako sve to ide al vidjet ćemo kako će biti kad će on ostati, a mi otići.
Post je objavljen 04.09.2007. u 14:58 sati.