Od 4. do 9. rujna u Sibinju (Sibiu), u Rumunjskoj, na temu "Svjetlo Kristovo sve prosvjetljuje. Nada u obnovu i jedinstvo u Europi" održava se treći ekumenski skup. Crkve iz Hrvatske, članice KEK-a i CCEE-a, su pozvane sudjelovati na Skupu, te zemlja i grad domaćin.
Rumunjska i Sibinj – koji će sa svojih 170.000 stanovnika i kao ovogodišnji Europski glavni grad kulture udomiti 2100 delegata iz Crkava članica dviju spomenutih krovnih ustanova europskih kršćana, među kojima će - na poziv CCEE-a - Hrvatsku biskupsku konferenciju predstavljati 15 delegata, i - na poziv KEK-a - po dva delegata iz ostalih pet Crkava u Hrvatskoj, ukupno 10 delegata.
Ekumenska povelja (Charta Oecumenica) je dokument koji daje smjernice zajedničke suradnje, razgovora, dijaloga i jedinstva kršćana.
Predložila ju je Konferencija europskih crkava (KEK) i Vijeće europskih biskupskih konferencija (CCEE) 22. travnja 2001. u Strasbourg to joj daje sve-kršćanski značaj. Charta Oecumenica je poticajni i smjerodavni okvir ekumenskog djelovanja, ona nije obvezujuća i nema učiteljski niti pravni učinak za one koji ju prihvaćaju.
Povelja je podijeljena na tri cjeline u kojima se daju praktične smjernice u obliku obvezivanja na koje se potiču oni koji ju prihvaćaju.
U prvoj se cjelini naglašava univerzalnost tj. katolicitet Kristove crkve. Katolicitet nije uokviren jednom konfesijom ili denominacijom. Naime svaki kršćanin koji prihvaća teološke postavke Apostolskog vjerovanja u svojoj je biti katolik, a svaka takva Crkva katolička i apostolska zato što je uspostavljena od Kristovih apostola, te nadilazi okvire jedne nacije ili države. Jedinstvo Crkve očituje su u duhovnoj dimenziji koju potiče i gradi Duh Sveti, ali i u izvanjskim aktivnostima koje grade i promiču zajedništvo, snošljivost i mir među ljudima.
Druga cjelina potiče na praktične korake zajedništva među kršćanima, daje poticaje vidljivom zajedništvu. Vidljivost toga zajedništva trebala bi se očitovati u zajedničkom navještaju evanđelja. Europa se sve više sekularizira dok je SAD pretežno materijalistički orijentiran. Oba svjetonazora potiču nevjeru, budući vječno spuštaju na razinu profanog i prolaznog. Zbog takovog je ozračja potrebno usaglašavanje i jedinstvo djelovanja. Jedinstvo djelovanja očitavalo bi se u zajedničkim projektima naviještanja Radosne vijesti, Evanđelja. Kako bi, uopće, moglo doći do djelovanja potrebno je poticati dijalog i zajedničku molitvu.
Treća je cjelina afirmativna i poticajna. Usmjerava pozornost na činjenicu kršćanske ukorijenjenosti u Europi. Kršćanska se etika temelji na nauku o pozitivnim promjenama. U tom smislu vjernici su pozvani graditi mostove suradnje i međusobnog povezivanja različitih vjerskih i političkih grupacija.
U tom procesu nemoguće je mimoići Izrael. Žalosna je činjenica što je tijekom povijesti postojala netrpeljivost prema tom narodu. Paradoks je veći jer je Gospodin Isus Krist po nacionalnosti bio Židov. Zbog toga je potrebno činiti sve kako bi se surađivalo i dijelilo zajedništvo s tim narodom.
Dijalog je usmjeren i prema Islamu. Iako ta religija drugačije, od kršćanstva, razumije pravdu, slobodu, ravnopravnost, a posebice demokraciju u sklopu društvene zajednice, nastojanje oko dijaloga i usaglašavanja stavova je potreban.