Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/porto

Marketing

EVO NAMA DJEDA MRAZA

Još jedno od blagodati plaže je promatranje oblaka… Fino ležiš na leđima, knjiga za plažu na tvom trbuhu diže se i spušta kao čamci na valovima i promatraš oblake iznad zaljeva. S njegove lijeve strane, na poluotoku s dobro zaštićenom lukom, nalazi se antička Emonija, Neopolis. Gradić koji se tu kasnije razvio sačuvao je srednjovjekovnu mrežu, ruševine, zidine i kule s kojih se branio. Unutar gradića nekoliko je gotičkih kuća, gradska loža i stambene palače, barokizirana crkva s fragmentima romaničke i starokršćanske bazilike. Ispod svetišta trobrodna je romantična kripta – rijetka sakralna riznica. Sjeverno od grada, na poluotoku Karpinjan, ostaci su velike stancije s kasnobaroknom palačom obitelji Rigo. Cijeli zaljev je bogat arheološki park. Ovdje su grčki moreplovci imali svoju koloniju, a rimljani utvrđeni grad Civitas Novum, Tu maltezer ne može ni zakopati kakicu, a da ne zagrebe o kakav artefakt. No zaljev su ipak asfaltirali i napravili marinu. Ne preostaje ti drugo nego promatrati oblake. I zamišljati… Ponad rta Mujele, preostale oaze zelenila desno od naših ručnika, umjesto povorke vestalki što s bakljama u ruci hode do hrama na uzvišenju, ja vidim Djeda mraza! U svojim saonicama juri nebom, zamahuje bičem, vuku ga sobovi. Dva, četiri, dvanaest sobova! Vidi, vidi, Djed Mraz… drmam malu kovrčavu, no ona je zabila nos u knjigu, zatvorila oči, broji brodove koji prolaze Bosporom, odmahuje mornarima. Osim mene, vidi ga i konobarica, sezonska radnica u obližnjem kafiću. Poznajem je iz jedne birtije u Zagrebu. Stala s tacnom nasred pješačke staze i blenula u nebeskog Djeda ponad Mujele, kano zečica u mirno jutro. Stoji, skamenjena, oko nje promiču roleri i biciklisti. U trku je zaobilaze jogeri… Kradom uzimam teku iz platnene torbe i znam…

ta konobarica nekoga čeka…

i znam da stiže evo ga nema heroja to uzdiše vatra u njenim preponama vlak tuli u tami konobarica vrane i fazani izbečene okate sove gutaju šumarke zagrebačkih predgrađa zečevi i ježevi traže sklonište u kostima konobarice u kostima groblja duhovi umrlih petarde i pucnji njegove sanjke skreću zrna djed mraz vjetar u kostima i djed krvava kiša djed ples fantoma djed crveni mundir djed jelen rudolf djed pop art djed svirač flaute od kostiju djed oči kuršuma mraz ledeni plamen djed one man gang djetelina s četiri lista gonič stada sobova žvakać duhana bacač noževa djed mraz ljepljiva krv ljepljivi prsti djede o djede kradljivče bankomata nema zime koja koči djeda mraza nema mraza koji ima zimu pokreću se opruge njegove utoke čekićaju kapisle patrona zapinju kokote laju bljuju metke djed svako čudo svako dobro kao crno bliješteće sunce dok uzima konobaricu straga njegovi spori pokreti zaustavljaju dječje osmjehe ekstatično nasilje bliještećeg sunca blješti revolver svjetlost pada na divljeg jahaća soba odbija se od oštrih kromiranih rubova sanjki kojima osljepljuje nezahvalnu djecu reže pohlepne ispružene prstiće djede dok silaziš s gornjeg grada u ilicu posegni i dotakni njenu picu vatru njenog tijela djed si rola cijelu planetu misli noktima grebe crne zvijezde s njenih leđa djeda gromovnik utjeruje joj munje u njenim rukama krevet eksplodira ne želim zakona kaže ona to je moj predah za izlazak hoću bez limita posegni i dotakni mi klita djede istisni sav blues u pore sivoga dana kaže djede djede djede djede ja sam duh tvojih snova i sobova kostur tvojih prstiju pod x-zrakama zadnji trzaj djed mraz želi njenu tamu djed želi njenu tajnu djede krezubih desni šuplje ti ko mrtvačeve duplje keze se u mraku slušaj njihov konjski rzaj djede moj rasklimani krevete reci stranče ona će bože evo sad će oh dali si taj famozni djeda mraz vjetar u kostima vjetar moje legende od mesa zmijski vjetar izgara tišinu udar plesa krvavi tango u planinama njena sela vukojebina fantomski prijevoji zazivlju njeno ime djed iza stijene skriva se u sjeni vuka zapetih pištolja skriva se iza svog bluesa sevdaha bosanaca na obližnjoj skeli hladnokrvni ubica iz ipsviča zadnji smijeh djedov smijeh i krevet ljubavnika srce pumpa isplači mu cijelu rijeku dok vrištiš oblaci mu putokazi pršte iskre i plešu uzglavlja na nakovnju tvoga sjećanja just dream bejbe on to se djetinje u tebi lomi i gle skupljaju se dječica kao oblaci čekaju djedovu sljedeću riječ nikad nikad vam neću doći nikad možda me i skinu s neba iznad afganistana al nikad do vašeg stana ugledat me neće vaše oči i njegovi snovi počinju snivati o fantomskim jahačima i bradavicama boje magnolija slađe od magnolija i od osvete ništa nije slađe učitelja vjeronauka pretvorit ću ga u mećavu da sakrije moje mošti jedite slatkiše prije negoli sve nestane okusite metal moje kopče o pojasu ona sije kao sunce udara poput valova u mojoj glavi moja uzavrela crna krv poslušajte njene priče o utvarama učinit ću svoj odlazak čistim kao kretanje njenih bokova kretanje njenih ramena svaki pokret je ples koji žudi za čistoćom u krevetu demona rastjeruje utvare spušta se nad vrijeme i traži duhove koji bi ga pojeli on je samo meso ona samo slika uzmi što ti se nudi djed je tugaljiv lijen dan iako ljudi žurno obilaze trgovine i nanose jelke svojim tvrdim čizmama on urezuje godinu u njihova lica zovu ga djed mraz ubica božića malog isuseka ali ništa ne može biti nasilnije od ljubavi i brige za bližnjega ništa intimnije od posjedovanja čak ni intimnost ubijanja intimnost smrti bez ljubavi sve moraš činiti s usiljenim smiješkom pa i ostavljati komentare po blogovima ako ne mogu ubiti kao što ubija pjesma ja ću umrijeti opasan eksplozivom u shopping centru u ceremoniji pod maskom prvosvećenika čelične tračnice ilice sjaje kao staklo djed se kreće kroz ljude isprva polako poput ljubavnika poput duha kroz maglu možda i on ima kakav blog kakav nick možda mu možeš ostaviti komentar ali večeras djed pleše i kad pomisliš da je prestao on zapleše iznova


Post je objavljen 04.09.2007. u 11:54 sati.