Kažu, da ako želiš nasmijati Boga, samo napravi plan.
Planiranje... potrebno ili ne?
Mislim na svakodnevni život. Ima ljudi koji žele točno znati kako će izgledati svaki događaj koji dolazi, i za cijelu godinu unaprijed. Ima ljudi koji ne znaju ujutro, što će raditi u podne. Zapravo, nitko od nas to ne zna. Ali, imamo neki smjer. Cilj. Plan. Ja sam nekada pripadala tipu ljudi, koji su danas znali, što će raditi za Uskrs, slijedeće godine. Bolesno? Možda. No, sudbina.... he he... sudbina. Kad ona umiješa prste, svi planovi padaju u vodu. Danas ne planiram. Maštam, nadam se, vjerujem, idem u nekom smjeru... ali ne trudim se stvarati čvrste planove. Nikada ne znam što će se ostvariti. Tako izbjegavam razočarenja. Mišljenja sam, da treba izbjegavati, sve što se može izbjeći, osobito razočarenja.
„Za onoga koji ne zna kuda ide, nijedan vjetar nije povoljan.“
Jedini smjer kojim težim, jest, da budem bolja od sebe jučer.
Post je objavljen 08.09.2007. u 05:44 sati.