Zapovijed MO o blokadi vojarni JNA u istočnoj Slavoniji počela se provoditi 13. rujna. Armija je uzvratila prijetnjom otvaranja vatre po «vitalnim objektima» ukoliko se blokada ne prekine. Kako ultimatumu nije udovoljeno JNA je otvorila vatru po Osijeku, što je bio uvod u dvodnevne okršaje kopnenih snaga. Oklopne snage JNA su iz Klise i Bijelog brda dovele su branitelje Sarvaša i Tenje u nezgodnu situaciju, koju su razriješili odlučnom obranom, što je neprijatelja stajalo uništena 4 tenka i 2 okl. transportera, a po 1 tenk i transporter su pali u ruke ZNG-a.
Živahno je bilo i u južnom rajonu vukovarske obrane gdje su neprijateljski oklopnici odbijeni, a za sobom su ostavili 4 tenka s pougljenjenim posadama. Sutradan, 14. rujna, napad je nastavljen ubacivanjem glavnine ojačane 453. mehanizirane brigade koja je napadala s jugoistoka, uz koordinirano djelovanje borbene skupine iz opkoljene vojarne u gradu. Istovremeno, teška baraža iz smjera Mirkovaca blokirala je eventualne pokrete ZNG-a iz Vinkovaca. Napad je bio uspješan te je 453-oj meh.br. pridodani 1.okl. bat. 1. proleter. gard. meh. br. uz podršku mehaniziranog bataljona 453. meh. br. i četničkog pješaštva iz Negoslavaca uspio deblokirati vojarnu JNA uz gubitak 3 tenka s pratećim pješaštvom. Osim ozbiljnog taktičko-operativnog poraza gubici ZNG u Vukovaru su 14. rujna iznosili 2 mrtva i 11 ranjenih, dok je poginuo 1, a ranjeno 22 civila. Borba je nastavljena 16. rujna kad je ojačana 453. meh. br. pokušala prodrijeti prema centru grada. Ranjeno je 16 gardista i 6 policajaca. Ovaj napad nije donio JNA ništa dobra, pogotovo uzme li se u obzir 12 uništenih tenkova (dvojim da je dio «tenkova» zapravo samohodno topništvo). Prijavljeno je i obaranje aviona (nepotvrđeno).
Šesnaesti rujna je na scenu stupio i 2. okl. bat. 1. proleter. gard. meh. br. koji je preko Negoslavaca trebao napasti Bogdanovce i tako presjeći komunikaciju Vinkovci-Vukovar. Gomilanje oklopno-mehaniziranih postva u predgrađima Osijeka i u Baranji otvarali su mogućnost obuhvatnog napada na Osijek sa sjevera. Uzevši u obzir odnos snaga jasno je da je, barem na papiru, JNA imala u rukama stratešku i operativnu inicijativu te je mogla učiniti što god joj je volja. Ne smije se gubiti iz vida žestoke borbe u Banovini i zap. Slavoniji, kao ni komunikacijsko prepolavljanje Hrvatske okupacijom Korduna, Like i velikog dijela sjeverne Dalmacije. Dalje, JNA je mogla napasti i s južne obale Save – iz Bosne, na tanko zaposjednutu obrambenu crtu. Mogućnosti JNA su bile izuzetne, a hrvatska mogućnost obrane više no nedovoljna. Situaciju na vukovarskom bojištu od polovice rujna nadalje treba promatrati kroz prizmu dane šire situacije. Zla kob nadvila se nad najistočnijim bastionom obrane Republike.
Nakon trodnevnih borbi područje Osijek-Vukovar-Vinkovci postao je najugroženije područje RH. Pogotovo je teško bilo u okolici Osijeka gdje je JNA provodila koordinirani udar za izvlačenje dijela 12. proleter. meh. br. opkoljenog u osiječkom garnizonu. Odsijecanje južnog dijela Osijeka činilo se više no mogućim te je zapovjednik, pukovnik Karl Gorinšek, zapovijedio razvijanje 2. bat. 3. br. ZNG na pravcima Klisa-Nemetin i Sarvaš-Nemetin. Tijekom 17. rujna opkoljena borbena skupina 12. proleter. meh. br. uspjela probiti iz Osijeka u Tenju, a satnija 3. br. ZNG je pod napadom 51. meh. br. JNA morala napustiti obranu Sarvaša. Istovremeno ZNG je zauzeo vojarnu i poligon «C» u samom Osijeku. Tog su dana snage obrane Osijeka zabilježile gubitak od 3 poginula, 19 nestalih i 13 ranjenih branitelja. U Vinkovcima je situacija bila slična, a žrtve cjelodnevnog bombardiranja iznosile su 6 poginulih i 31 ranjenih.
Teško je bilo i u Vukovaru koji je tijekom dana bio odsječen od Bogdanovaca. Obrana Vukovara je gubitke neprijatelja tog dana procijenila na 1-2 potpuno uništene satnije, a najveće je gubitke agresor pretrpio u borbi za MZ A. Stepinac. Zapovjedništvo obrane Vukovara tražilo je od Zapovjedništva Zone dopremu znatnih pješačko-topničkih pojačanja u Bogdanovce i ponovno uspostavljanje veze s Vukovarom, ali s obzirom na stanje raspoloživih efektiva to je bilo u potpunosti nemoguće. Gubitkom veze s Bogdanovcima Vukovar je praktički postao potpuno odsječen od ostatka slobodnog dijela Republike. Gorinšek je planirao operaciju deblokade Vukovara od smjera Vinkovaca za 18. rujna, dok je JNA za isti dan pripremala navalnu operaciju u suprotnom smjeru. Navala ZNG-a završila je prije no što je i započela zahvaljujući uvođenju u borbu 2. proleter. gard. meh. br. Štoviše, JNA je ostvarila nekoliko važnih taktičkih pobjeda i proširila pojas okupiranog područja između Vinkovaca i Vukovara. Brigada je pod kontrolu stavila teitorij od Šidskih Banovaca do Mirkovaca, izuzev dvije otporne točke koje su ostale u rukama ZNG-a. Gubici JNA pri toj navali iznosili su 3 tenka s posadama i 14 ranjenih pješaka.
Idućeg dana ZNG je ostvarila značajan uspjeh na pravcu Vinkovci-Vukovar, koji nažalost nije bio do kraja iskorišten. Postrojbe 109. br. ZNG i policajci slavonskobrodske PU su deblokirali Vukovar na pravcu Nuštar-Marinci-Bogdanovci-Vukovar. To je bila i prva operacija ZNG-a u kojoj su korišteni i tenkovi, a tenk tipa M-84 koji je bio na čelu klina uspio je ući u Vukovar. Nakon izvršene dostave logističkih potrepština tenkovi i slavonskobrodski policajci bili su povučeni, dok je probijeni koridor osiguravao relativno slab pješački element iz 3. br. ZNG.
Napadi na Vukovar obnovljeni su 24. rujna na pravcu Negoslavci-Vukovar i Petrovac-Jankovci. Svrha napada bilo je presijecanje komunikacije Vinkovci-Vukovar ali JNA se povukla nakon gubitka 7 tenkova i «većeg broja pješaka». Samo manji dio 3. proleter. gard. meh. br. se uspio probiti do Mirkovaca. Jednako je prošla i skupina 1. proleter. gard. meh. br. koja je napadala iz Srijemskih Laza, uz podršku četničkog pješaštva. To im je uspjelo tek nakon dvodnevne borbe u kojoj su izgubili 5 mrtvih, 32 ranjena i 12 psihički rastrojenih vojnika.
Post je objavljen 04.09.2007. u 11:09 sati.