Već sam jednom objavila post o učiteljima. Ali to su bile moje misli i poneko iskustvo. Sada vam prikazujem što P. Coelho misli o njima. Izuzetno poštujen to zanimanje, više zvanje, no zanimanje. Barem ja tako mislim. da je učiteljstvo-poziv. Za to treba imati dušu. Ne samo znanje i retoriku. Metodiku i tome slično. Dušu, srce i gomilu ljubavi i strpljenja prema onome tko sluša. Svi smo mi ponekad učenici i učitelji. Na početku školske godine, eto Paulovih riječi iz knjige "Vještica iz Portobella", koju preporučujem pročitati. Uostalom kao i sve njegove knjige.
Svi traže savršenog učitelja, ali i učitelji su ljudi, iako njihov nauk može biti božanski, a to je ono što čovjek teško prihvaća. Ne treba zamijeniti učitelja za lekciju, obred za ekstazu, prinositelja simbola za sam simbol.
Što je to učitelj? To nije čovjek koji nešto podučava, nego onaj koji nadahnjuje učenika da pruži sve od sebe kako bi otkrio ono što već zna.
Podučavaj onoga tko želi naučiti. Razlog nije bitan.
Učitelj učeniku nikada ne govori što treba raditi. Oni su tek suputnici koji dijele isti teški osjećaj „čuđenja“ pred percepcijom koja se neprestano mijenja, obzorima koji se šire, vratima koja se zatvaraju, rijekama koje naizgled zameću put, a koje zapravo ne treba premostiti, nego njima ploviti. Razlika između učitelja i učenika samo je jedna: ovog prvoga je nešto manje strah. Stoga, kad sjednu oko stola ili vatre kako bi razgovarali, onaj iskusniji predloži:“Zašto ne bi pokušao ovo?“. Niakda ne kaže:“Dođi, ovuda i stići ćeš gdje sam ja stigao.“, Jer je svaki put jedinstven i svaka je sudbina osobna. Pravi učitelj izaziva učenikovu hrabrost da poremeti ravnotežu u svom svijetu, iako se i sam dvoumi oko stvari koje je otkrio, i još više oko onoga što ga čeka iza slijedećeg zavoja.
Skupine ljudi su jako važne, one nas prisiljavaju da napredujemo. Ljudi su nam izazov. One bude kolektivnu energiju i u njima je ekstaza puno lakša jer se prenosi s jednog čovjeka na druge. Naravno da nas skupina ljudi može i uništiti. Ali to je dio života, takva je ljudska priroda: živimo jedni s drugima. Ako čovjek nije dobro razvio nagog za preživljavanje, onda nije shvatio ništa od onga što mu Majka govori. Ti si sretnica. Skupina ljudi upravo te zamolila da ih nečemu podučiš, a to će te pretvoriti u majstoricu.
Post je objavljen 06.09.2007. u 10:54 sati.