
Pukotina ima svaki život
Pukotina ima svaki život,
Kroz koje bližnji radoznalo zure,
Motreći naše dane što se žure.
I tako ništa nije posve naše,
Mi srčemo taj život kao vino,
Iz tuđom rukom uprljane čaše.
Al ko je ćudi gadljive i stidljiv,
Kako bi htio zastrti ta okna
Na svojoj duši, i biti nevidljiv -
Pa da mu posve mirno bude lice,
Ko pusto polje ispod koga teku
Nečujno vali jedne ponornice.
Post je objavljen 03.09.2007. u 23:34 sati.