Heroji ne placu
...Sto ostat ce jednom od mene
kad' usnama sudbinu dotaknem
samo tuzne pjesme, neka tudja zena
reci ce moje ime sapatom...
...Heroji ne placu
i kad gube, pobjeđuju
heroji ne mole
zube stisnu i prebole...
...Sto ostane jednom od covjeka
kad istina na vrata pokuca
miris davnog jutra, san o boljem sutra
sjecanja samo saka pepela...
...na početku jedan tužan pozdrav...uvijek počinjem stihovima pa tako i danas...zašto ovim stihovima, pa zato jer mi je ova pjesma nekako najprikladnija događaju(pa zato ukoliko imate bilo kakav komentar ili nešto za nadodat slobodno izrazite svoje mišljenje)...
...danas je 03.09.2007. jedan od najtužnijih događaja u Hrvatskoj poslije Domovinskog rata..zašto???...mislim da znate...tužna sam, ogorčena, razočarana i boli me istina da je osmero ljudi poginulo i zato ovaj post posvećujem tim poginulim vatrogascima na Kornatima koji su svoj život ostavili na oštom kamenju radi sačuvanja tuđih života i imovine...ne želim pametovati, niti koga vrijeđati samo se želim zahvaliti ljudima kojih više na ovozemaljskom životu više nema...
Dino Klarić (33) i Ivan Marinović(37) iz Šibenika, Ivica Crvelin(52) i Ante Crvelin(24), Tomislav Crvelin(22) i Marko Stančić(17) iz Tisnog te
Gabrijel Skočić(19) te Hrvoje Strikoman(19) iz Vodica HVALA VAM NA VAŠOJ VELIKOJ DOBROTI I NESEBIČNOSTI...UVIJEK ĆETE BITI I OSTATI NAŠI HEROJI...
...niti jednog od ovih osmero ljudi nisam poznavala ali žaljenje za njima mi je veliko...nekada je teško izraziti bol i tugu, nekada nema riječi kojom bi se sve to opisalo...tako je i u ovom trenutku...suosjećam se sa rodbinom...
...bila sam jednom prije nekih četiri godine u Šibeniku(na susretu mladih iz cijele Hrvatske) bila sam i u Tisnom...malo i mirno je to mjesto...sjećam se i mještana...divni su...i neka tuga je u mome srcu...kroz glavu mi prolaze misli jesu li to ljudi koji su se molili te nedjelje u Crkvi samnom??..jesu li to ljudi koji su nas velikodušno dočekali i ispratili???....nažalost više ih nema i to nikad neću znati...
...i zato nam svima sad ne preostaje ništa drugo negoli moliti se za njih...mnogo je ljudi koji stalno pitaju Bože zašto??a malo je onih koji pitaju čovječe zašto??zašto nam je u najtežim trenucima uvijek najlakše okriviti Boga???...zašto svi mi ne razmišljamo o našim postupcima???mislim da je vrijeme da se zapitamo što radimo i kamo vodi taj naš život...mislim da je vrijeme da prestanemo samo tražiti materijalne i ostale užitke..jer svi smo mi ovdje samo u prolazu... i iz ovog slučaja vidimo koliko malo treba da se život ugasi i da nas ovdje više ne bude???
...nažalost u ovim trenucima ne preostaje nam ništa drugo nego mnogo moliti...moliti za njih...i za svih nas da budemo bolji ljudi i da ne težimo samo užitcima već pravim vrijednostima kao što su prijateljstvo, ljubav...
...I JOŠ JEDNOM HEROJI NAŠI HVALA VAM NA SVEMU..HVALA VAM NA VAŠOJ NESEBIČNOSTI KOJOM STE PRISTUPILI U OBRANI LJUDI I IMOVINE OD VATRE...VRIJEDNI STE DA VAM SE ODA VELIKA POČAST I DA VJEČNO ŽIVITE U SLAVI OCA NAŠEG NEBESKOG...ZBOGOM HEROJI...
Post je objavljen 03.09.2007. u 21:16 sati.