Marketing
Ode i tih 6 dana...
So,3.9. 
(zar već?). Datum koji za nas predstavlja završetak ljeta,kraj odmora,uživanja...i početak nove nastavne godine.
Koliko god svima bilo mrsko,na žalost i to je moralo stići. A pošto drugačije nejde najbolje je da prihvatimo tu činjenicu i iskoristimo to kako najbolje znamo te krenemo u nove pobjede.
Eto,dns smo se ponovno svi okupili na jednome mjestu gdje su nas sat i više vremena gnjavili onim podacima i pravilima koja ionako nitko ne poštuje. Kako mi,tako ni profesori. Ali eto,važno da se to čita,a poslije ionako vrijedi ona,pravila postoje zato da bi se kršila.
I tako,od ove godine u razredu je 5 učenika manje,i to sve dečki otišli. uf,bogme neće biti kao prije..na žalost.
Ugl,nakon tih formalnosti tipa čitanje kućnog reda i bisernog rasporeda sati složenog od strane našeg najdražeg profesora Ivana (srednje ime Biser) Iveca te cuge u scoutu,Zitko i ja smo krenule u pohod na našu premilu metropolu zvanu Zagreb.
Znate kako to ide,prvo se drndaš pola sata u busu,a ispred tebe neki dečec u crvenoj limited edition ferrari vesti koji izlaže svoje stavove o najnovijem ekšn muviju ili nečem sličnom. No ti ga ionako ne slušaš,već si zaokupljen osjećajem sreće jer nisi još ništa pojeo.
Dobro,kad napokon izađeš iz busa i shvatiš da se tlo ustvari ne miče,odeš na tramvaj.
Eee,tamo pak velik dio energije moram usmjeriti na to da se ne onesvijestim od omamljujućeg smrada znoja u zraku koji se svako malo pomiješa s vjetrom kojeg netko ispusti smijući se poslije kiselim izrazima lica ostalih putnika. Onda se usput još jednom zahvalim Bogu što nisam ništa pojela...
Ah,kad napokon stupim na asvalt najprometnije ulice u gradu,ostatak energije i spretnosti ulažem u to da ne završim kao žrtva stampeda pogažena potpeticama od 700kn koje jure k`o da će smak svijeta. Svi nekamo žure,guraju se,i uvijek imam feeling da ja jedina idem baš u suprotnom smjeru od svih ostalih. Ali ok,proguraš se nekako i preživiš sve to. Pošto to umori čovjeka,tj ,mene barem,Zita i ja smo odlučile negdje sjesti i popiti nešto.
I naravno,pošto smo to ipak Zita i ja,od 200 kafića na i oko trga mi uspijemo sjesti u jedan koji nema ni kave ni sokova,već samo nekakvih extra-super-freaky smoothie-ja. Kad nam je konobar to objasnio,rekla sam jbg,ne da mi se sad bježati u onaj birc do pa da me lik čudno gleda. I ok,da probamo nešto novo,naručimo mi 2 ta čudesna napitka.
Izgledalo je to fino,neloše...ali kad sam probala nisam znala je li gore to što mi se mozak pretvorio u kocku leda ili to što sam morala usrkavati k`o krepil da bi to uopće prošlo kroz slamčicu. Brijem da je to izgledalo kao da imam napadaj.
The magical potion 
Još mi lik dođe kasnije i pita me jel` mi se svidjelo...heh,rekla sam da je bilo savršeno,nisam ga htjela povrijediti 
i tako,Zitko i ja smo kupile nešto knjiga,ona si je našla i super shuze,baš su fensi. 
Tako da kad smo sve obavile,krenule smo nazad prema svom tad već najljepšem i najdražem Smb-u. čudesno je kako je malo potrebno da ga opet zavoliš,jel` Zitko?
Sve u svemu,zanimljiv prvi dan...
Uf,evo nadam se da će ti ovo biti dosta za čitanje
ništa,pozdravit ću vas sad jer imam osjećaj da je postao predugačak ovaj post.
Pusa Ziti,Inchi,Borisu i maloj Anushki i ostalim curama iz društva liječenih alkoholičara ,Vasiljku ofkors i Perli našem dragom
E da,i za kraj moram staviti ovog bedastog smajlija jer je jednostavno toliko bedast da...moram ga staviti 
hehe,sad je mir....
Bok ljudovi!
Post je objavljen 03.09.2007. u 20:31 sati.