Pregled posta

četvrtak.....subota i nedelja

evo me napokon škola je počela i moram priznat da je sve oke iako se bojim nečeg što će biti sutra ali oke.
pa ovako nemam slike od ijednog dana tako da oprostite ljudi
čet:
pa evo došla sam na ranch oko jedanaest znam da nije bilo puno ljudi i dosta sam jahala. ne sijećam se baš više tolko.
subota:došla sam na ranch u devet. nije bilo uopće puno ljudi poa sam jahala na riđanu. zapravo bilo je ljudi ali ja sam u manježu vodila grupice onako ja ispred na konji oni iza. i tako sam se najahala prvi dio dana. drugi dio sam išla jahat s nensi natali sarom i miom i bilo je super ja sam išla na bibi i bila je prepresuper!!!!!!!!!!!kad smo se vratili kao zadnji vikend ove dvije mlađe cure će ostat spavat na ranchu i normalno mia i sara pa sam ja molila mamu dugo dugo na telefon i kad je rekla da bila sam tako sretna!!!!!!
onda smo išli vodit konje na vodu i ja sam vodila stelu a stela kakva je brza cijelo me je vrijeme vukla.i kad smo ih vodili do vode ona me je povukla i ja sam stala u blato desnom nogom noga mi se zaokrenula i paf na kamenje. nije mene noga tolko boljela kolko me je boljela rit.
onda su sara i mia išle same odvest konje a mi smo ih čekali uz pjesmu.
iznad trešnja naša je popularna pjesma. inaće to je cajka ali tu cajku (i još neke)
svi rado pjevamo.
kad su sara i mia došle napravile su nam krevete. onda smo još pjevali i zezali se do nekih 11 i onda se ugasio agregat za struju i svi smo šli spat!đani je rekao da će mene ujutro u 5 sati probudit tako što će me polit vodom. i ja rekla aha dobro. sara i mia su išle spavat na kamionu u sijenu a đani je spavao u jaslama. dva konja su se vratila s paše a to su biba i bijeli lucky đani je zavezao bibu nakrcao joj jasle sijenom i još po podu posipao tako da je jela cijelu noć.
ja sam s mlađim curama i još jednim dečkom spavala u kućivi tata od tog dečka je spavao ispred kućice. i tako došla ponoć svi već hrču a ja s nensi brbljam. nakraju idemo mi na wc i otvori ova nensi vrata a iznad čujemo puha kako cvrći i "govori" zatvorite vrata past ću. i idemo mi na druga vrata a ja morala na manju nuždu hitno otvorim ja vrata a vani svjeto ma ijme meni kao da je tek sedam i pol (navečer) obavile mi wc i idemo mi u kućicu. još smo brbljale do nekih 2.30 i onda smo odlučile da idemo spavat.ja ako jesam spavala samo sat u komadu sam daleko dogurala. a cijelo vrijeme s moje desne strane spavala je mala labradorica megy i svaki put kad bi zjevnula bi zavijala tako da sam se ja svaki put probudila.i dođe četri sata već smo se mi cure polako budile.malo smo prijčale i onda malo drijemuckale pa je došlo pet sati mi budne čekamo đanija s vodom a njemu ni traga mi izađemo van a vani leeddeennnooo. a ja u kratkim rukavima trčala sam na wc i onda se umila llleeeddddeennoommm vodom i trk u kućicu.tamo sam pila kolu i uskočila u krevet zgrijat se pod dekama.
još sam brbljala s curama i onda oko sedam na noge. izašli mi van i gledam ja bibu i malo pored izviri neš bijelo s rudlavom kosom ma pa to je đani!!!!!!
mi smo crkavale kad smo ga vidjele i onda gledamo u kamijon pa još dvije glavice izvire van isto bijele.hehehe
i onda smo se baš probudile oprale smo zube prstima jer nismo imali četkice normalno opet sam se umila i idemo. polako su se dizale mia i sara pa onda i đani. odmah ujutro popile smo toplo mlijeko koje moram priznat dugo nisam pila i onda ispred kućice.đani je išao u veprinac po kruh a mia i sara su išle na pašu po konje.ja sam zasedlala bibu i jahali smo nas tri cure. natali je u manjež pustila bijelog luckya i biba mi je stvarala probleme . njih dvoje su postali best frendovi i biba je htjela kod njega. tako da kad sam ju jahala kad sam kasala s njom oštro je skrenula i nisam ju uoće uspijela potegnut desno i dobro ja sam ostala na njoj i drugi put ona jače skrene i onda je sama krenula u galop a sedlo kakvo je sklisko da nema jabučicu ja bih na podu skupljala ostatke moga tijela. ovako sam se potegla gore i ostala na njoj. bijelog luckya smo izvadili i ja sam s bibom išla jedan mirni krug dakle samo hod či bila je dobra. ubrzo kasnije došle su cure s konjima zapravo samo s riđanom i brnjom. onda su došli neki ljudi pa nana nan posao i u dva je došla po mene mama od natali i nensi
i eto nadam se da ste pročitali ovo do kraja!!!!!
pussa.

edit


vrlo važno hitno pročitajte-ja sam se tako rasplakala kad sam ovo pročitala pročitaj i ti i pogledaj u stvarnost životinjskog života
Kako si mogao- Jim Willis

Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te.

Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.

Kad god sam bila zločesta, prijetio si mi prstom i pitao si me Kako si mogla? - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je sladoled štetan za pse, kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila ljubitelj pasa - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.

Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam zatočenik ljubavi.

Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.

Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni.

Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od tvog psa postala sam samo pas, a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju obitelj, ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao znam da ćete joj pronaći krasan dom. Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa! A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se Kako je mogao? U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasiti. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.

Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala Kako možeš? Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je Oprosti. Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje Kako možeš? nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.

Poruka autora:
Ukoliko je Kako si mogao izazvala suze u vašim očima, kao što ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih ljubimaca koji svake godine umiru u američkim i kanadskim azilima za životinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta sa pravima na umnožavanje.

Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimaca važna odluka i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost te da bilo koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja, te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio nastanak neželjenih životinja.

pozz ljudi!




Post je objavljen 03.09.2007. u 19:27 sati.