Marketing
Popeo sam se Brechtu na glavu
Kao što su kod nas bila glasna nadmudrivanja kod svih akademskih građana koji drže do sebe o vrijednostima Andrića i Krleže, sličan je slučaj i u Njemačkoj u usporedbama Brechta i Th.Manna. U prvom slučaju nemam nedoumica, Nobel je došao u ruke meni bližeg, u drugom imam. Brecht je meni bio zakon što se tiče načina života, pušio je, pio, fatalno ljubio, a u svoje vrijeme se izborio da se sve to može raditi i u kazalištu. Mann je pravio djecu i zaljubljivao se potajno u dječake. S druge strane Brecht je stalno politički griješio, pisao je odu Staljinu, odobravao tenkove na demonstrante. Svejedno mi je bio bliži od Manna dok nisam za diplomsku radnju izabrao Mannove dnevnike. Za razliku od Brechta on u svojim dnevnicima ništa ne filozofira, opisuje svoj dan onako kako se odvija, odlazak krojaču, susret s Hauptmannom u toliko i toliko sati... Meni je to bilo mnogo zanimljivije čitati od razglabanja o smislu života. Neću ni spomenuti da je Mann u pričama bio neprejebiv.
Pouka:
Na blogu.hr svaki mladac koji piše priče iole uspješno dospije na liste s naslovnice i sukladno tome postane prepotentan. Jebite se umjetnici prijatelji uredništva.
Post je objavljen 03.09.2007. u 18:29 sati.