ha,moram ga ubiti:mrzim ga,prezirem ga, a u sustini ga volim,volim ga toliko da bih ga ubila..ppnekad ni sama ne znas sta da radim,sta god da uradim pogresno je i nije dovoljno da ga usrecim..prvi pur kad sam ga ugledala znala sam da je on taj,da je pravi za mene i nadala se da mi moze pruziti sve kao i ja njemu,a samim time usreciti jedno drugo..od samog pocetka sam znala da sam ptica koja ne leti do njegovih visina,ali sam se ipak trudila i nastojala mu pruziti sve,ama bas sve..kad bolje razmislim,mozda je to bila greska,crta koja je obiljezila kraj..pa Boze moj,najveca bi glupost,znam,bila kad bih samu sebe krivila i smatrala se odgovornom za nas rastanak..
ipak,mala sam i ima vremena za neki drugi let,ali sumnjam da cu ikog voljeti onako kako sam voljela njega,onako ljubiti kako sam ljubila njega..stvarno mi je tesko,osjecam se usamljeno,imam toliko toga,a toliko toga mi fali..pa i ona vjera koja me tjesila osjecam da polako lapi i brize sve iza mene..
opet nije sve tako crno,ove stvari mi prolaze svakodnevno kroz glavu i umaraju me,ali kao i u svakoj osobi,u samom dnu mene postoji mala nada koja me tjesi i budi novi zivot u meni..
jedino sto nikad necu razumjeti zasto je toliko okrutan prema meni,sigurno opet njegovi ludi razlozi..ne znam,zelim da zavirim u njegove sne i da ostarim sa njim..ha,glupost..jos nesto..ne bih ga ubila..iz nekih starih razloga..
ee ovo je dino pisao mojoj sestri kad je bila u bedu..kaze da je pogodio njene osjecaje..a i meni se svidja,pa citajte..
:************
Post je objavljen 03.09.2007. u 14:22 sati.