Zbog poginulih vatrogasaca na otoku Kornatu, danas je proglašen Dan žalosti. Kako to već biva u RH, traži se odgovorna osoba za tragediju, ali od nje ni traga ni glasa.
Priča iz večernjaka:
Zašto je pokojni Dino Klarić, zapovjednik vatrogasnog voda, odlučio iskrcati gasitelje baš usred klanca, gotovo 500 metara od već iskrcane kruške s vodom, i koji im je bio smjer kretanja to nitko ne zna. Odgovore na ta i mnoga druga pitanja možemo dobiti samo od preživjelih vatrogasaca kazao je Dražen Slavica, županijski vatrogasni zapovjednik u ostavci.
Slavica tvrdi da je njegova zapovjedna odgovornost prestala u onom trenutku kad su vatrogasci dotakli tlo požarišta na otoku Kornatu. "Da gasitelje nisam poslao na intervenciju, počinio bih kazneno djelo. Vjerujte samo sam provodio ono što je zakonom propisan", kaže Slavica. "Šibenski operativni vatrogasni centar prvu dojavu o požaru na Kornatu zaprimio je u 11.48 sati, a samo minutu kasnije obaviješteno je državno operativno središte u Divuljama i Tomislav Vuko, zamjenik glavnog vatrogasnog zapovjedništva Hrvatske.
Rečeno nam je da u 12.45 sati budemo na helidromu. U 13.01 sati 23 vatrogasca helikopterom su krenula na požarište, dok smo mi u međuvremenu pripremili četiri kruške s vodom na otoku Murteru", prisjeća se Slavica. Prvo izvješće s terena šibenski operativni centar dobio je oko 13.45 sati. Tada je, tvrdi Slavica, Dino Klarić podijelio vatrogasce u dvije grupe. Prvu je poslao u uvalu Kravljača, a drugu u uvalu Lučica, jer nije mogao helikopterom sletjeti na vrh otoka.
"Javljeno je da su se iskrcali na sigurno mjesto, daleko od vatre. Posljednji put je s operativcima kontaktirao u 14 sati kad je poručio vidjeti ću što ću i kako dalje. Kad je Dino ponovo uzletio helikoterom, gdje su iskrcani i kada, to nitko ne zna, kaže Slavica.
Drugi dio:
Cijeli tijek akcije koja je završila najvećom tragedijom hrvatskoga vatrogastva još uvijek nije moguće rekonstruirati iz službenih podataka, ali od svjedoka i sudionika akcije saznajemo da je helikopter HRZ poletio 30. kolovoza oko 12 sati iz Šibenika prema Kornatu. Od dojave o požaru nije prošlo ni pola sata.
Nakon pola sata leta šestorica vatrogasaca iskrcana su u uvali Kravljačica da brane tamošnje kuće, a ostala 17-orica krenula su osam kilometara dalje pred frontu požara, kraj 212 metara visokog Velog vrha. Imali su sa sobom samo prazne naprtnjače, motornu pumpu i benzin, a za gašenje su trebali koristiti vodu iz "kruške", rezervoara kapaciteta 2000 litara koji je helikopter izbacio pred vatru.
Nije bilo signala
Radioveza i mobiteli gotovo se nisu mogli koristiti. Nije bilo signala. Vatrogasac Joško Klarić popeo se na Veli vrh da izvidi sitaciju i uhvati signal za mobitel i tako se spasio. Spašena su još i trojica momaka koji su se vraćali po mobitel koji im je ispao kraj mjesta slijetanja.
Posljednji kontakt sa 13-članom skupinom zbio se u 14 sati, kad se Ante Juričev uspio javiti ocu Mirku, zapovjedniku DVD Vodice, da im treba pomoć, kanader ili izvlačenje. Što se događalo između 14.30 i 16 sati kad je zapovjednik JVP Dražen Slavica od glavnog vatrogasnog zapovjednika RH Jurina zatražio zračnu pomoć, još uvijek je nepoznanica. To se neće znati sve do okončanja službene istrage ili dok ne progovori netko od šestorice vatrogasaca koji se u bolnicama bore za život.
Osim pogrešaka u zapovijedanju zapovjednika Slavice, vatrogasaci JVP Šibenik i DVD-a za tragediju krive nepostojanje radijske i telefonske veze na Kornatima. "Dva sata na radiostanici nije bilo nikakve veze. Istina, avioni su letjeli. Ali kanader je radio na južnoj strani otoka, a na sjevernu uopće nije dolazio. Nismo ga mogli dozvati ni radijem ni telefonom", objasnio nam je vatrogasac iz skupine koja je izjegla tragediju tako što se odvojila i otišla po mobitel koji im je ispao negdje oko mjesta slijetanja.
Džipovi umjesto radija
"S vezom uvijek imamo problema na Kornatima i u kanjonu Krke. Dugo se već upozorava da treba kupiti pokretni repetitor. Pa imala ih je i nekadašnja JNA, tzv. RUP 3 koji se nosio na leđima i koji je omogućavao vezu na terenu koji nije pokriven signalom s repetitora rekao nam je drugi vatrogasac, ogorčen što Javna vatrogasna postrojba troši novac na kupnju luksuznih džipova za zapovjednike, a vatrogasce oprema ronilačkom i drugom bespotrebnom opremom umjesto neophodnom opremom za vezu.
Takva oprema bila je neophodna i u ovoj tragičnoj akciji, jer tih nekoliko sati na Kornatima nije se moglo komunicirati ni na jednom kanalu ni vatrogasnom, ni policijskom, ni vojnom.
Koja je vjerojatnost da će se benzin zapaliti kraj pozarišta?
Očito velika.
Post je objavljen 03.09.2007. u 12:55 sati.