Ovo je trebao biti jedan veseli post koji će govoriti o mom prvom danu u novoj školi.... no jedna vijest je sve promijenila...nažalost na gore....
Dogodilo se nešto strašno. Ono što nikome nebi poželjela, zato što je grozno i veoma bolno. Mojoj prijateljici...velikoj prijateljici...umro je tata...
Dok ovo pišem plačem, tuga me razdire..ovo je trebao biti sretan dan....prvi dan u novoj školi....al ovo ju je ispriječilo u sreći. Znalo se da je bolestan, ali da će ovako otići, naglo.
On je bio jako veseo čovjek. Uvijek spreman za zafrkanciju. Kad smo kod mi nešto tražile on je to učinio mogućim. Često sam ljetovala s njima. Bili su jedna lijepa obitelj. Svi veseli i na svoj način otkačeni.
Stvarno mi je žao! Otišao je mlad čovjek, veseo čovjek....iznimno dobar čovjek..ne mogu vjerovat.
Mi smo svi sto posto uz nju i ići ćemo na sprovod odat mu posljednju počast...ono što je zavrijedio.
Kad već pišem post da vam usput i kažem kak je bilo u školi....
Osta ću vječna cekačica. Razrednik mi je iz povijesti...neki lunatik. Ekipa mi se čini ok. Moji su svi zajedno u razredu osim mene. Svi su b al ja sam c. Malo su nas izdavili sa svojim propovjedima al bilo je dobro. Škola je super. Nadam se da će mi inače bit super.
Sad ne mogu točno pokazat svoje osjećaje jer me iznutra razdire tuga.