Kad bih na to pitanje odgovarao onako „po osjećaju za feeling“ (kako je to lijepo jednom rekao Milko Đurovski :-), uzimajući u obzir „prosjek“ za Hrvatsku i njene građane, rekao bih APSOLUTNO IMA.
Na prirodnim resursima nam zavidi (barem) 90 % svijeta, a i Hrvati „mogu proći“.
Jest, obrazovanje nam je u banani (al' opet, nije baš ni takva katastrofa kad se gleda druge), ima i puno lijenčina (a di ih nema !?), pravna država je tek u povojima (al' pogledaj samo Bugarsku i Rumunjsku, a oni već u EU !?), i kad sve to zbrojim nekako ispadne da cijela stvar ima perspektive.
Ali, ako pričamo o HRVATSKIM POLITIČARIM, e onda je ta PERSPEKTIVA SVE SAMO NE BAJNA :-(.
Motivaciju za ovaj post sam dobio čitajući post od Posl3k-a na pollitika.com „Nazire li se iza Mraka svjetlo“, u kojem on postavlja pitanja o „misiji“ i „svrsishodnosti“ portala pollitika.com. Post je odličan, a diskusija koja se razvila poslovično zanimljiva.
On (Mrak, op. Z.R) vrlo dobro zna kakva je SDP stranka. Kao što sam uvjeren da Lesar i Vuljanić znaju kakav je HNS. Kao što Tadić zna kakav je magistarski HSP. I ove navedene kužim. Pripadnost stranci im je jedina prehrambena opcija.
(ovo je bilo u kontekstu „pitanja“ o Mrakovima motivima za „gnjavažu“ s pollitika.com ;-)
No, zaključio sam slijedeće. Sve te naše stranke su obične mafijaške udruge. Ne vidim rješenje davanjem podrške ili čak sudjelovanjem u radu u jednoj od takvih udruga. Volio bi da se pametni i sposobni ljudi poput tebe i Lesara udruže protiv svih mafija. Znam da izgleda da je nemoguće, ali to je jedino rješenje.
Po meni, ovi komentari udaraju u BIT PROBLEMA.
Imamo dvije premise:
1. Sve stranke su „iste“.
2. Sve stranke su mafijaške udruge.
I OBE SU KRIVE :-)))))). Ali, ima u tim premisama šuga. I u tome je problem.
Naravno da SDP i HDZ nisu „isti“. Čak i ako ćemo priču ograničiti samo na „Novi HDZ“ (post 2000. – koji bi mogli nazvati „Sanaderovim HDZ-om“) i njihove povijesne grijehe ostaviti po strani, činjenica jest da su po mitu, korupciji, skandalima i nesposobnosti tijekom ove vlade dobrano premašili SDP iz perioda 2000-2003. Frend koji je u Upravi jednog hrvatskog poduzeća koje dosta radi s državom (red veličine prihoda je milijardu kuna) kaže da dolazi u kontakt s HDZ-ovcima koji sami kažu kako su ovi sada pretjerali.
Stranka predstavlja aparat za obogaćivanje odabrane elite. Mito i korupcija posvuda.
Ali, da li je SDP drugačiji ? Ili preciznije, da li je DOVOLJNO drugačiji ???
U tom grmu leži zec.
SDP-ove „povijesne reference“ su ... Uf, teško pitanje !
S jedne strane su izvrsne – pokrenuli su Hrvatsku s mrtve točke, poglavito u demokratskom i eu-integracijskom pogledu. Izvukli nas iz izolacije, pri čemu im je HDZ gadno podmetao klipove !!!. Pokrenuti su infrastrukturni projekti. E, i nelikvidnost u državi je značajno smanjena. Dakle, nešto se radilo. A i bilo je puuuuno toga za napraviti.
Ali, s druge strane, mito i korupcija su i dalje ostali značajno prisutni (da ne kažem prevladavajući) u hrvatskom društvu.
I tu dolazimo do „mafijaških udruga“.
Naravno da stranke NISU mafijaške udruge - ako ćemo mafiju definirati po mjeri Coppolinog Kuma. Ali, ako ćemo kao mjeru uzeti Tony-a Soprana već bi se dalo naći sličnosti. Uvijek je princip „dogovoriti ćemo se“. Od transparentnosti ni traga. Preuzimanje odgovornosti za svoje postupke kao da je koncept s nekog drugog planeta.
Glavni igrači su svi „crni“ i međusobno se tim saznanjima drže u pat poziciji. I u taj krug se ulazi jedino tako da i sam postaneš „crn“. Hrvatska omerta. Koliko često se u maštarijama Zvone Radikalnog pojavljuje vitez na bijelom konju (Glavaš :-) koji krši omertu i stvara totalni rusvaj (dakle, da selektivnošću iznijetog ne kompromitira svoje tvrdnje).
Maštarije ...
I ja ni u kojem slučaju ne impliciram da nema poštenih političara. Recimo Dragutin Lesar i Nikola Vuljanić definitivno spadaju u tu kategoriju. Za Ljubu Jurčića sam isto poprilično siguran (iako njemu političko neiskustvo tu može biti problem). Vesna Škare Ožbolt će postići potpuno iskupljenje :-) kad dobije priliku participacijom u vlasti PROVESTI ideje o kojima govori. Zoran Milanović je za sada nepoznanica pa ima pravo na benefit of doubt.
Dakle, poštenih političara ima. Ali su disperzirani i predstavljaju male otočiće u moru onih koji politiku shvaćaju prvenstveno po principu „kako zgrnut' za se'“.
I stoga je Potle3k-ova vizija o „stranci poštenih političara“ UTOPIJA.
A nada za Hrvatsku leži u tome da će ti „mali otoci“ svojim pozitivnim primjerom i djelovanjem postupno uspjeti nadvladati „kult mita i korupcije“ koji vlada našim društvom na svim njegovim nivoima. Koliko će u tome biti efikasni i brzi će odlučiti da li ćemo kao društvo krenuti primjerom Švedske/Danske ili primjerom Italije.
Dakle, nade definitivno ima, ali ... Bit će gusto ;-)