Svega u ta tri dana vikenda... I tuge, teške i ogromne zbog izgubljenih života i života koji još vise o koncu... I euforije zbog zlatne medalje...
Prošli vikend prebacih radno vrijeme na zimsko. Više ne radim subotom popodne, niti nedjeljom. Tko je bio turistički, pokupio se već u petak ujutro, neki još i u četvrtak. Na cestama i granicama gužve. U gradu tišina. Tondo smanjio broj stolova i stolica. Još malo, pa ostajemo samo mi domaći, vjerne mušterije za koje konobarice već odavna znaju što piju. Pa sjedneš a za koju minutu vedra djevojka donese omiljenu kratku s hladnim.
Dva se dana pripremalo za školu. Torbe su nove novcate. Jedna s kotačima. Porazgovarali smo s mlađom. I savjetovali je da ignorira možebitne primjedbe i podsmjehe što ima takvu torbu. Ove godine neću ići pred nju u školu, nositi joj torbu na povratku. No, obzirom da je kičma kriva i da je nožica kraća, idealno rješenje bijaše baš torba na kotače. Pa nek bude na nejakim plećima dok se hoda po stepenicama, a kad se dočepa ravnoga – nek vozi. Starija si izabrala cool ruksak, s hrpom džepova. I pernice su kupljene, i pribor za likovni. Od TOZ-a odustali. Stigla mi je uplatnica tek u petak. Dok ja to platim, dok oni meni pošalju, prođe baba s kolačima. Ter smo iskombinirali prošlogodišnje neupotrijebljeno i kupili nešto novo. Domaće, kvalitetno.
Osim što smo se pripremali za školu, na raznorazne načine, tonuli smo zajedno s Titanikom, vrištali i skakali po kući navijajući za Blanku, rolali se (meni prvi put ove godine), sladili se palačinkama s Nutellom, gledali Harryja Pottera. Protekla noć bijaše kratka ali puna doživljaja. Taji opet curi nos, alergija ga je dobrano ćopila. Pa ga probudi curenje, pa bdije kišući i šmrcajući. Onda se mlađa u neko doba probudila i nije mogla više zaspati. Pa ju je tajo preselio kod mene na krevet. Ko tukica je zaspala istog trena... Dok sam jutros nosila mužu mobitel s uključenim alarmom, već je bio budan. Valjalo je krenuti nezaboravljenim uhodanim ritmom. Dizanje, pripremanje odjeće, doručka, buđenje Potočnica, skupljanje torbi, ključeva i ostalog alata. Ispraćaj iz dvorišta, mahanje, slanje poljubaca...
Od jutros radim od 8. Zakasnila par minuta. Zapila se u Tondu. Htjedoh odnijeti prvu jutarnju u radnju, popiti u toplini akumuliranoj tijekom vikenda. Jerbo, vani jutros bijaše 17°C. Moja obitelj izašla u vestama, s čarapama na nogama. Al u omiljenom mi kafiću sjeđaše novi bloger. U kratkijem rukavima. Ma, ak može on takav vani sjediti i pit kafu, mogu i ja. Nisam se smrzla, a on si je sam kriv ako je.
Post je objavljen 03.09.2007. u 10:38 sati.