Naravno da smo, uživajući u samouzpozivničkoj fešti dotakli ovlaš u razgovoru sve do jedne lagane teme; bilo je tu projekcija za narednu poslovnu godinu, transsupstancijacije, fiskalnih iluzija, nemogućnosti počinjenja zločina u obrambenom ratu i kalorija negativnog pondera u slučaju čokolada koje nismo htjeli pojesti. Da se ne biste osjećali zakinuti za svu tu silnu mudrost s izvorištem između druge i četvrte pive, eto malih grumenčića čistog zlata:
Postavka 1:
Ako mi netko učini ili ponudi učiniti nešto dobro za mene to je zato što me želi povaliti.
Može li to biti istina?
Jasno da može! Naravno, ako isključiš mogućnost da je osoba stvarno samo htjela pružiti pomoć (Altruizam? Kakav altruizam?) i mogućnost da imaš bilo kakvih drugih kvaliteta koje bi osobi bile interesantne, a da ti se ne nalaze u gaćama (O, čovječe, stvarno nešto ne štima s tvojim samopouzdanjem ako misliš da zbog ničeg drugog ne možeš ljudima biti zanimljiv).
Postavka 2:
Kada žene/muškarci vide da je osoba izašla iz duge, obvezujuće veze za koju je i slijepcu (pardon, vizualno onemogućenom) očito da je prvobitno bila povezana ljubavlju, ali dogodio se brodolom, svi samo čekaju u redu da skoče na "konačno slobodnog" i iskoriste ga u svoje svrhe.
Može li to biti istina?
Jasno da može! Strgane igračke su najbolje! A i od "konačno slobodnog" se ionako očekuje da nema nikakve kriterije.
Postavka 3:
Cijeli svijet padne na koljena kad primijeti da netko zna definirati, recimo, "fiskalnu iluziju" te cijelu večer, bez obzira na "bilo razgovora" tumači svoj posao tako da je apsolutno i kristalno jasno da osoba nema život izvan posla.
Može li to biti istina?
Ta, jasno da može! To jasno pokazuje da si ti pravi muškarac/žena koja će uvijek imati vremena za tuđe potrebe te će sve situacije rješavati prikladnim razgovorom i/ili dogovorom, a ne se zatvoriti kao školjka ako se ne priča o acquis communautaire-u.
Post je objavljen 03.09.2007. u 10:14 sati.