Odradili smo i to čudo. Bilo je prilično naporno i puno teže nego što sam očekivao. No, ipak sam na kraju zadovoljan, jer smo u gotovo nemogućim uvjetima pohvatali skoro sva prolazna vremena i apsolutno sva konačna vremena u sekundu …
Ispričavam se onima koji su ostali bez svojih prolaznih vremena, ali gužva na izlasku iz vode bila je strašna, a brojevi na rukama, nogama i kapama kod nekih su natjecatelja bili jednostavno nevidljivi, što zbog brzine, što zbog slabo napisanih brojeva. Na drugoj kontrolnoj točki, trčanju, bilo je puno lakše, iako je i tu vodeća skupina od 8 biciklista uletjela gotovo u istoj sekundi. Imao sam dvije ekipe po dvoje sudaca, ali su se istovremeno odvijale dvije trke, kadeta i juniora/seniora/veterana, koje nisu startale u isto vrijeme, tako da je jedna ekipa morala pratiti kadete, a druga ostale. Da smo svi bili na istoj utrci, kao što sam planirao, sigurno bi bilo bolje. No, što je tu je, kao što sam već rekao, ispalo je odlično obzirom na uvjete. Sama utrka inače, bila je jako dobro organizirana, a nagradni fond prilično bogat, kao i popratni sadržaj. Za vrijeme utrke publiku i natjecatelje (a bogami i nas) zabavljao je MC Nele, legendarni voditelj svih utrka u hrvata koje iole drže do sebe, a poslije, ništa manje legendarni Šajeta, popularni pjevač, zabavljač, kolumnist i još koješta. Koliko sam uspio čuti, većina triatlonaca bila je zadovoljna konfiguracijom staze, jer nije ni prelagana ni preteška, jedino su se svi malo žalili na onih početnih 400 m uspona na trčanju. Ne znam točno tko bi trebao objaviti rezultate na netu, kad se pojave, stavit ću link. Do tada, samo za informaciju, apsolutni pobjednik bio je mladi (1991.god.) Vid Pucelj iz Slovenije, ispred sve boljih splićana Marina Koceića i Mije Bebića. Kod žena, najbrža je bila također juniorka, Monika Oražem, iz TK Ribnice, ispred naših Željke Šaban i Ive Tomić.
Zanimljivost ovog triatlona bila je činjenica, da su se prvi put u tom zahtjevnom sportu, okušali neki lokalni dečki i cure, i većinom vrlo uspješno svladali zahtjevnu dionicu. Izuzetak je bila simpatična gospođa iz Zagreba, koja je još plivala prvi krug dok su svi ostali već bili na bicikli, a kad je ona sišla sa bicikle, svi ostali su bili odavno gotovi. Prava je šteta što je tad odustala, jer bi s vremenom debelo preko 2 sata, sigurno postavila apsolutni (negativni) rekord za sprint triatlon …
Post je objavljen 03.09.2007. u 09:55 sati.