Marketing
Summer Dance Convention 2007...
"Dance is music made visible"
Vratila se i nezna šta da napiše. Nema riječi za opisati taj doživljaj, taj osjećaj koji je imala dok je bila gore. Nikada, ali stvarno nikada se nije bolje osjećala. Vratila se kao nova osoba. Nije više ista... nije više ni približno slična osoba kao nekada. Ljudi gore su ju promijenili. Pokazali joj stvari za koje nije ni znala da postoje... a mislila je da puno toga zna. No, tek je gore toliko toga saznala... o sebi, o ljudima. Gore je upoznala prave osobine ljudi, one dobre. Gore je upoznala prave pravcate anđele ( u svakom pogledu te riječi). Iz dana u dan ti su ju ljudi ostavljali bez daha, bez riječi. I to samo time što su plesali, što su joj plesom pričali svoju priču... a ona ju je znala pročitati. Nije odmah znala jer je mislila da to ne može. Ali pokazali su joj put k njenom srcu, put k njenoj duši. I samo je trebala tamo zaviriti i vidjela je da ona to cijeli život ima u sebi. Ali nikada joj nitko to nije znao pokazati. Nikada ju nitko nije znao naučiti da to i sama pokaže... kroz ples i muziku da pokaže svoje osjećaje. Osjetila je muziku u sebi, pronašla je svoj ritam... napokon. I sve zahvaljujući ljudima koji su ju cijenili i poštovali kao osobu. U samo dva tjedna neke su je osobe bolje upoznale i osjetile nego ljudi koje zna dvije godine. Možda zato jer su na neki način znali kako je njoj, jer su ju na jedan poseban način razumjeli. Sprijateljila se i sa ekipom sa svog plesa... koji su isto išli na seminar. Jako je sretna. Sve te osobe su joj promijenile život... na bolje. Sada tek zna da ju oni razumiju. Da oni osjećaju isto, da znaju kakav je to filing. A prije? Misli da ono prije ipak nije bilo pravo, da je to više bila gluma i pretvaranje. Još se ne može cijela osloboditi, ali hoće. Sada zna da to može... sada zna da ima ono što ju pokreće. Muziku... Daje joj ritam u životu, postavlja ciljeve. Ona diše sada za ritam. Ona može sada ispričati svoju priču, i zna da ju ljudi neće znati pročitati... jer ne razumiju. A oni koji razumiju? Oni ju neće gledati jer će i sami plesati svoju priču. I zato je sigurna da može izraziti svoje osjećaje kroz korake, kroz ritam, kroz ples. I tako je dobar osjećaj kada riječi ne postoje... kada jednostavno pustiš muziku da te vodi, da uđe u tvoje srce i pusti ga da diktira... a tijelo jednostavno priča tu priču!
"Don't dream it... Dance it"
Dvije osobe su joj ušle u krv... dvije osobe nikada neće zaboravit. Dvije osobe su joj promijenile život zauvijek. Zbog njih je puno toga naučila, saznala... Oni su joj pokazali novi svijet koji joj se jako sviđa. Pokazali su joj novi put... kojim je ona odmah lagano krenula. Nije odmah znala zašto prema njima osjeća nešto čudno, nešto šta nije ni sama mogla opisati... sve dok nije došla doma. Dok se nisu čuli mailom. Onda joj je sve bilo jasno... I oni su nosioci maski... kao i ona. Jedna za cijeli svijet, i jedna za njih samih. Toliko boli nose u sebi, toliko patnje i zbunjenosti... toliko upitnika nad glavom imaju. Baš kao i ona... Barem je imala dok nije tamo otišla. A sada? Sada im ona pomaže. Sada ih ona tješi i gura dalje... jer nekada je čovjeku dovoljno nekoliko iskrenih riječi da vrati izgubljenu volju. I to je tako i bilo. Vratila im je volju... barem malo. Ali dug je to još put prema ozdravljenju. Ali, sada zna i ona i oni da će sve biti ok. Imaju ono što vole, i ono što ih pokreće cijelom dušom i tijelom... imaju ples.
"Dance is the hidden language of the soul... Let the music move your body"
Ne boji se više samoće. Zna sada da ima ono šta će uvijek i zauvijek biti kraj nje. Ono šta ju nikada neće napustiti i ostaviti samu... Ono ćemu se uvijek može obratiti kada nebude znala šta reći, šta uraditi. Sada ima ljubav prema nečemu šta se riječima ne može opisati... jednostavno uživati. Sada piše nove pjesme, a glavni pisac je srce... dok tijelo je umjetnik koji pretvara tu pjesmu u umjetnost.
Post je objavljen 02.09.2007. u 19:02 sati.