Zaboravljaš duge dane razdvojenosti,
sjetu i sva pitanja možda postavljena
u dugim noćima.
Preskačeš provaliju vremena
i kao da je netom prije bilo, očekuješ.
Svu toplinu koju naviknut primati
sebično grabiš za svoje dosade.
Jesenje kiše i zimu koja dolazi.
Ali ne zaboravljaš da ja nisam osvetnica,
niti mač pravde koji bi te kaznio,
znaš kako smo gradili kroz vjekove
ovlaš dodir dubokog razumijevanja
iste korijene, vatreni duh navijača,
domoljuba, poete...
Kao prije neće biti
grčevitih suza ni očajničkih želja,
niti ćeš doticati u mjesečevim noćima
moju tišinu ni sjetu...zaboravljaš
Da ova suza, kao i mnoge druge
neshvaćena će ostati
kao još jedna kap soli na tvojoj rani.
Ja odlazim
svjesna ili ne gubitka i promašenog vremena,
spremna i nespremna,
sigurna i nesigurna u ishod
ali odlučna u nastojanju da budem
iskonska, prava, svoja...
Post je objavljen 02.09.2007. u 16:23 sati.